Najkasnije od Alborosieja je jasno koliko posjeta Jamajci može ostaviti dojma na nekoga. Posebno na putnika namjernika, koji je došao po inspiraciju. Kad se pročita kako ovaj francuski pjevač opisuje svoj posjet ovome otoku, postaje jasno da je za njega to bilo mistično iskustvo, koje graniči s religijskom epifanijom. O tropskim noćima punog mjeseca je tu riječ, o sound sistemima, čiji basevi se prostiru po brežuljcima u pravcu zvjezdanog neba, a svjetla uličnih rasvjeta se pretvaraju u plamenove starih plemena. Bez ikakve sumnje je na ovog Francuza, koji nastupa pod nadimkom Eden Fight, Jamajka ostavila upečatljiv i trajni utisak pod kojim je nastao i njegov novi, treći po redu album. U "Reggaevolution", nazivu koji se ne odnosi toliko na neku možebitnu evoluciju reggaea, koliko na subjektivni glazbeni razvoj ovog Francuza. Pa ipak Eden Fight ovdje traži i pronalazi nove načine, koji zvuče svježije nego što bi se možda očekivalo. U skladbama poput "Glory" i "Sensimilla" dominiraju brzo isprepleteni basevi i kao preko koljena isprekidani, plesni beatovi direktno uz tečni roots reggae skank. Dok u brojevima tipa "Re'signation" predvode snena gitara i tople klavijature , a u "Union" čitava ritmika poprima karakter afrobeata s divljim poliritmičkim perkusijama. Da su (zapadno)afrički uplivi pri stvaranju ovog albuma također igrali veliku ulogu, svjedoče i dvije mbalax verzije ("Natty Roots" i "Sa Ou Ni a Fe") na kraju u kojima je brza, kompleksna, drevna i hipnotička ritmika klonirana u aktualni, dapače futuristični stilski hibrid. To što "Reggaevolution" nije ispao kao još jedan tipični modern roots album, već oslobođen svih žanrovskih ograničenja je za zahvaliti kompozicijama, koje potpisuje producent Klyve. Još je i prije ovog novog albuma Eden Fight tražio kako reggae spojiti s današnjim takozvanim urbanim stilovima hip hopa, soula i r'n'b-a. Uspjelo mu je i više od toga.