Kasnije sam vidio njihov nastup na Seasplashu gdje su potvrdili da ono što rade ima smisla i „live". Nedugo nakon su pokrenuli svoja vinil izdanja preko Maffi etikete gdje su se pojavili pjevači poput Solo Bantona, Pupa Jima, Hopeton Lindo, Mickey Murka i Soom T. Izdanja su ubrzo postali underground hitovi i skoro pa uvijek bili rasprodani unutar mjesec dana. Iako unazad godinu-dvije retro reggae digitalni zvuk se vratio i postao pomalo trendy, ne može se reći da nema čvrstih razloga, naime, upravo u toj glazbi lišen živih instrumenta i temeljen na teškim bass linijama mnogi su našli inspiraciju za ono što danas čujemo kao suvremeno i svježe. Inicijalni eksperimenti tad već velikih umjetnika produkcije su na otoku otvarali put za jedan novi zvuk, zvuk koji je bio bez onoga što poznajemo kao reggae glazbu duboku utemeljen u toj glazbenoj tradiciji.

Imena poput King Tubby, King Jammy, Redman, Steely and Cleevie i još puno njih krenuli su u istraživanje digitalnog zvuka, vješti producenti poput Bunny Lee su isto znali da se treba okrenut tom zvuku jer je naprosto preko noći preuzeo sve ostale stilove. Može se reći da se i dan danas nastavilo u tom smjeru, producenti na otoku i svuda po svijetu još koriste tu tehnologiju i način stvaranje jednog novog reggae zvuka.

Jahtari se pokazao da zna uzeti najbolje od toga, prilagodit sebi, i dati jednu novu perspektivu na staru temu. Preuzeti nešto i pokušati napraviti svoje je uvijek skliski teren, pogotovo kad se poigravaš s nekim sad opće priznatim ritmovima, ali se tu našao i krenuo naprijed. Poznavaoci digitalne reggae ere prepoznati će od kud mu neke stvari i sigurno će im bit drago čuti neku novu verziju starog ritma. Na skroz autorskim stvarima slušatelj će moći se prepustit tom retro digitalnom zvuku jer je izbjegnuta greška da Jahtarijeva glazba buda samo puka kopija.

Soom T je moglo bi se reći stalni suradnik „tog zvuka", i jako dobro se snalazi u njemu. Na novom albumu snimljen za Jahtari „Ode To A Carrot" pokazala je da ima puno toga za reći po pitanju „trave", naime, cijeli album je posvećen toj temi. Ne znam zbilja kad sam zadnji put slušao tematski album! Aj, tema je zanimljiva pa ajmo probat.

Soom T svakako ima svoj stil, čim je čuješ znaš odmah da je to ona. Kroz album se pokazala vrlo raznovrsna, elokventna i nadasve fora pjevačica i MC. Ljubitelji MC-a će vrlo lako prepustit se Soom T-u i način na koja ona „brgla", malo veće pažnje kad joj posvetiš i kad zbilja slušaš što ima za reći ćeš shvatit da u najboljoj tradiciji jamajkanskih „story tellers" koristi svoje tekstove da bi prenosila svoju poruku. Za Soom T, na prvo slušanje ne bi se moglo reći da se drži jednog MC  rješenja, ima stilova za svaku pjesmu, što kao MC, što kao pjevačica i zbog toga automatski album je puno lakše pratit od početka pa do kraja.

Suradnja Jahtari/Soom T kroz ovaj album se za jedno underground izdanje pokazala vrlo dinamična i zanimljiva, očito je plod kreativnog rada i suradnje. Uz ovaj album, preporučujem isto tako da malo bacite uši na to što su Jamajkanci radili od '85-'90, čisto da možete čuti od kud ovaj novi zvuk crpi energiju, a i da malo poklonite pažnju koliko je ta malena država imala upliva na glazbene tijekove zadnjih 20+ godina. Naime, neki dan je izašao skroz novi vinil od Soom T pod nazivom „Pull It Up" (Livity Records) na legendarnom ritmu od King Tubbya „Tempo", koji je bio i ostao jedan od najvažnijih digitalnih ritmova ikad s otoka i za kojeg se više ne zna koliko puta je obrađen.