Još od osnutka početkom dvijetisućitih, ova njemačka trupa iz Münchena apsolvira balansirajući akt između hitoidnih komada, koji apeliraju masama i profinjenijih ostvarenja, kao što je bio "Jamaram in Dub" iz 2011. godine. Umberto Echo je stajao iza toga sjajnog dub albuma, koji se ubraja među najbolja njemačka ostvarenja te vrste. U novom "Freedom of Screech", njihovom već dvanaestom po redu izdanju, taj isti producent je ponovno odgovoran za čak šesnaest novih traka, koje međusobno različitije nisu mogle biti - čak i za njihove gabarite. Nije da Jamaram nisu i prije rado šarali po stilskoj paleti, ali ovaj put su otišli dalje nego ikad. Možda je za to odgovorna činjenica da su materijali za album nastajali na njihovim opsežnim turnejama, koje ih redovno vode od Europe, preko Afrike do Južne Amerike, a možda što su skladbe nastajale u raznim njemačkim i francuskim studijima. Kako god bilo, premda je reggaea u novom albumu taman toliko dovoljno, da se ovi Nijemci i dalje mogu smjestiti u reggae fah, u sat vremena trajanja albuma se tumaraju utjecaji latinskog melosa ("Pa mi gente"), akustičnog popa, ("Honey Bee"), punđžapske glazbe ("We Got the Groove") te hip hopa ("Off My Lawn"), pa čak i crossover metala ("Test It"). Jamaram se sami opisuju kao putujući glazbeni cirkus, a u novom albumu su to oni zaista, a kao i svaki cirkus, tu se onda može naći puno kiča, podilaženja publici, ali i nekoliko prijatnih iznenađenja. Jedno od takvih su izvrsne reggae himne "Why Trouble" i "Spread Some Love" u kojima im gostuje Conscious Fyah, pjevač i glava također münchenske reggae grupe Headcornerstone. U "Worlds Apart" dominiraju fini funky puhači, ispod kojih se tumaraju impulzivni Daft Punk-ovski beatovi, iako je sam tekst skladbe nakrcan masom općih mjesta, gdje se još jednom očituje sva ambivalentnost Jamarama u kojoj se kreću između pop plićaka i zaista vještog muziciranja. Konačna pouka, koja se može polučiti iz novog Jamaram albuma: ne treba sa svakom idejom trčati odmah u studio, nekad je bolje prije toga prvo malo zastati i razmisliti.
Previše i premalo
Još od osnutka početkom dvijetisućitih, ova njemačka trupa iz Münchena apsolvira balansirajući akt između hitoidnih komada, koji apeliraju masama i profinjenijih ostvarenja, kao što je bio "Jamaram in Dub" iz 2011. godine. Umberto Echo je stajao iza toga sjajnog dub albuma, koji se ubraja među najbolja njemačka ostvarenja te vrste. U novom "Freedom of Screech", njihovom već dvanaestom po redu izdanju, taj isti producent je ponovno odgovoran za čak šesnaest novih traka, koje međusobno različitije nisu mogle biti - čak i za njihove gabarite. Nije da Jamaram nisu i prije rado šarali po stilskoj paleti, ali ovaj put su otišli dalje nego ikad. Možda je za to odgovorna činjenica da su materijali za album nastajali na njihovim opsežnim turnejama, koje ih redovno vode od Europe, preko Afrike do Južne Amerike, a možda što su skladbe nastajale u raznim njemačkim i francuskim studijima. Kako god bilo, premda je reggaea u novom albumu taman toliko dovoljno, da se ovi Nijemci i dalje mogu smjestiti u reggae fah, u sat vremena trajanja albuma se tumaraju utjecaji latinskog melosa ("Pa mi gente"), akustičnog popa, ("Honey Bee"), punđžapske glazbe ("We Got the Groove") te hip hopa ("Off My Lawn"), pa čak i crossover metala ("Test It"). Jamaram se sami opisuju kao putujući glazbeni cirkus, a u novom albumu su to oni zaista, a kao i svaki cirkus, tu se onda može naći puno kiča, podilaženja publici, ali i nekoliko prijatnih iznenađenja. Jedno od takvih su izvrsne reggae himne "Why Trouble" i "Spread Some Love" u kojima im gostuje Conscious Fyah, pjevač i glava također münchenske reggae grupe Headcornerstone. U "Worlds Apart" dominiraju fini funky puhači, ispod kojih se tumaraju impulzivni Daft Punk-ovski beatovi, iako je sam tekst skladbe nakrcan masom općih mjesta, gdje se još jednom očituje sva ambivalentnost Jamarama u kojoj se kreću između pop plićaka i zaista vještog muziciranja. Konačna pouka, koja se može polučiti iz novog Jamaram albuma: ne treba sa svakom idejom trčati odmah u studio, nekad je bolje prije toga prvo malo zastati i razmisliti.