No ice cream sound - prkosno izjavljuju YT i Johnny Osbourne u naslovnoj "No Wata Down Ting", prizivajući natrag autentični reggae i dancehall zvuk, koji je neukaljan mainstreamom i razvodnjen do neprepoznatljivosti. Pod tim izvornim zvukom u novom kolaborativnom albumu škotski sound sistem kolektiv Mungo's Hi Fi i engleski DJ YT podrazumijevaju prvenstveno rani dancehall i rub-a-dub osamdesetih. Dapače, čitav album je u tome retro-kontrarevolucionarnom fazonu, koji je jedna vrsta hvalospjeva tome prošlom periodu.

Tako je onda samo konsekventna stvar da su u goste na albumu pozvali spomenutog Johnny Osbournea i Little Johna, dvije ličnosti koje su uvelike imale udjela u tome razdoblju, koje je se isticalo po tipičnoj zvučnoj estetici teških baseva i sporih, ali nevjerojatno plesnih beatova. Jednostavno dancehall je se to tada nazvalo, po mjestima gdje je se vrtjela takva vrsta muzike na Jamajci. On je tijekom osamdesetih prošao transformaciju u sve bržu, još plesniju i digitaliziranu inačicu, koja je pak na završetku na ulazu u devedesete imala sasvim malo dodirnih točaka s počecima.

Pri tome se na albumu gotovo kronološki može pratiti taj razvoj dancehalla, od njegovih početaka odsviranih na "stvarnim" instrumentima kao u početnoj "God Bless Pickney" i na prije spomenutoj "No Wata Down Ting", verziji Osbournevog hita "Ice Cream Love" iz 1980. godine, pa sve do tečnim, sintetičkim basevima i tankim synth slojevima posloženih "Cokehead" i "Run Like Thief". U svojoj reakcionarnoj fokusiranosti na osamdesete, Mungo's Hi Fi su na ovom albumu ponovno surađivali s Prince Fattyjem, koji je zaslužan za karakteristični analogni vintage sound, koji se ponajviše ističe u prvoj polovini albuma.

U liku Mark Hulla AKA YT su našli idealnog kandidata za vokalista, a koji u svom rodnom gradu Ipswichu još od kasnih osamdesetih uživa ugled reggae/dancehall legende. Njegov DJ singing i toasting stil oslikava upravo osamdesete, kada su žarili i palili dancehall podije navedeni Johnny Osbourne i Little John, čiji hit "Have Got Work To Do" je također ovdje zastupljen u preinačenoj verziji kao "Work To Do", te slični akteri pretežito s Jamajke. Sve to naravno vodi do osjećaja da smo ovo sve već negdje u jednoj ili drugoj formi čuli, ali sama provedba i realizacija ovih ukupno deset pjesama je na vrhunskoj razini. Masivni basevi plutaju i nose na valovima plesnih i razigranih ritmova, budeći 80's nostalgiju kada se svijet činio još nekim puno boljim i mirnijim mjestom.