Pored obligatornog kićenja vlastitog mita koji nerijetko završi u neizdržljivoj patetici - tipa da je osjetio ljubav prema muzici još u prvoj godini života - ovaj Jamajkanac je zaista "Original Dread" kao što stoji i u naslovu njegovog novog, drugog po redu albuma. Naime, rođen je i odrastao u pravcatoj Rasta obitelji i zajednici Twelve Tribes of Israel. Iako se kao mrlja u njegovom životopisu može navesti podatak da je se tek nakon što je sedam godina proveo kao asistent u jednoj odvjetničkoj kancelariji, posvetio isključivo muzičkoj karijeri.

Bilo kako bilo, debi album mu je bio "Rasta Meditation" iz 2009. godine i već je se tu mogla otkriti njegova ukorijenjenost u učenja Rastafarija čije reference su razmještene po gotovo svim njegovim tekstovima kao i njegova neosporna vokalna kvaliteta, a rečeni album je uz to sam i producirao. Producentski posao je međutim ovaj put prepustio nekom drugom - i to je ključna stvar za ovaj album. Za realizaciju od "Original Dread" je angažirao britanski label Descendant Music, kojeg vodi stanoviti mastermind Will Tee. Balansirajući između ta dva muzička i idejna rakursa, Micah Shemaiah i Will Tee su pronašli način kako iz svega toga izvući ono najbolje. Uz to je album sastavljen po showcase shemi i obuhvaća osam vokalnih i četiri dub verzije. U njima Micah Shemaiah pravi krug od rocksteadyem inspirirane, živahne "Smile", preko zaraznog rootsa kao u "Truths & Rights" s gostujućom Nicole Miller te lovers balade kakva je prelijepa "Black Black" do verzija koje u sebi imaju očigledni utjecaj UK sound sistem duba, posebno u masivnoj "A Rightful Version".

Čitava ova paleta raznih utjecaja je zapravo ono kada poimanje klasičnog jamajkanskog roots reggaea kolidira s britanskom producentskom praksom. Tako se uz egzotičnu melodiku Addis Pabla u "If I Could" reda dinamični ritam s funky duhačima u naslovnoj "Original Dread" i pratećoj verziji ("Dub Dread") - čime se uspostavlja veza između transcendentnog jamajkanskog dvorišta i dancehalla. Čak i ondje gdje ovaj Jamajkanac pravi ne baš najbolju figuru kao u sasvim prosječnoj veselici "Eezy Breezy ft. Exile Di Brave", stvar izglađuje spomenuti producent Will Tee u izvrsnoj pratećoj dub verziji ("Eezy Version"). Nema što, njih dvojica su se očito našli, a "Original Dread" kao album sadrži uspješnu formulu koju bi vrijedilo i dalje primjenjivati.