Početak je bio promašaj. Počevši muzičku karijeru koncem sedamdesetih u dvojcu Mighty Multitude, mladom Barrington Levyu značajniji uspjeh je tada ostao zakazan. Ali njegov izvanredni glas nije ostao nezamijećen od strane velikana kao što je producent Henry 'Juno' Lawes, koji ga uzima pod okrilje i skupa s Roots Radics ubrzo se uspinju na čelo u to vrijeme nastajućeg ranog dancehalla.

Njegov prvi samostalni album "Bounty Hunter" iz 1979. godine za mnoge slovi kao prvi dancehall album uopće. Već s nekolicinom uspješnih albuma i singlova u prtljagi, u ranim osamdesetim se seli u Britaniju, gdje s producentom Jah Screw snima neke od svojih najvećih hitova. Hitova koji su s ovim izdanjem doživjeli svoju akustičnu izvedbu, nakon više od dvadeset godina diskografske pauze ovog velikog pjevača.

Pored, u međuvremenu kultnih brojeva kao što su "Murdera", "Under Me Sensi" i "Prison Oval Rock", među ovih ukupno petnaest skladbi su se našle i tri nove: "Life Is Great (feat. Patrice)", "Things Friends" i "Times Hard". Njegova odluka da snimi jedan potpuno akustični album može se na prvi pogled učiniti pomalo iznenađujuće pa čak i neizvedivo, budući da je rani dancehall, u kome su izvorno aranžirane ove skladbe, imao prije svega naglasak na ritmu i grooveu.

Ali Barrington Levy taj manjak nadoknađuje svojim snažnim vokalom i kvalitetom vrhunskog pjevača. Primjerice u "Don't Run Away" demonstrira tu svoju višestranu vokalnu vještinu kako u baladnim dionicama, tako i u jezičnim scat-twang akrobacijama. Isto kao i u "Vice Versa Love", gdje se u pratnji melankoličnog klavira ispostavlja kao vrstan soul pjevač s ogromnim rezervoarom emocija u glasu.

Tim više ostaje misterij zašto je pjevaču njegova kalibra u "Only You" i "Times Hard" bio potreban otrcani auto tune efekt - možda na nagovor producenta Handel Tuckera, koji je radio na ovom albumu? Kako god, akustična gitara često odlazi u latino vode s lepršavim pasažama, a njena vrlo emotivna pratnja stoji kao melodični pandan njegovom ništa manje osjećajnom vokalnom stilu. Tako kultna "Black Roses" i u ovakvoj, dapače posebno u ovoj akustičnoj izvedbi izaziva da se naježi koža.

Pomoću raznih perkusija i udaraljki, skladbe su dobile sasvim nove ritmične podloge, koje se idealno uklapaju u ovu novu, akustičnu geometriju zvuka. Album "AcousticaLevy" je na neki način rezime i best of kompilacija Barrington Levya, koji ga prikazuje u njegovim poznim, ali ne i oslabljenim godinama - štoviše, još jednom dokazuje da nije ništa izgubio na svojoj poznatoj glasovnoj moći, a boljeg priznanja za nekog tko se već davno upisao u hall of fame reggaea nema.