U "Roots Man Play/Permanent Pressure" pada konačno zavjesa - na meti je veličanje nasilja u medijima, posvemašni ekonomski pritisak i zakržljala mainstream kultura. Militantni bubnjevi frcaju u reverb efektu, a basevi stupaju snagom sedam armija - ovo je ništa drugo nego soundtrack za juriš na Babilon!

Pri tome Zion Train nije potrebno posebno predstavljati. Već više od dvadeset i pet godina su na prvoj liniji međunarodnog duba s tucetom izdanih albuma i bezbroj kolaboracija, remikseva i sudjelovanja na raznim kompilacijama. Postava je se stalno mijenjala, a jedine konstante su producent Perch i vokalist Dubadadda. Pored ove dvojice, na novom albumu se okupila šarolika ekipa suradnika, a među njima je i domaći Vedran Meniga (drum kit).

Računajući stalnog vokalistu Dubadadda, na "Land Of The Blind" su šest pjevača, među kojima i njemačka dub pjesnikinja Jazzmin Tuttum, Britanka s krajnje senzibilnim glasom i čudnim imenom Kathika R Abbit, te berlinski vokalist i MC Longfingah. Ritmika je pojačana binghi-perkusijama Fitta Warrija (koji sudjeluje i kao pjevač u "Dirty Dunza/Go For It"), prizivajući u memoriju Jah Shakine eksperimente s tribalnim elementima, što ionako već vrlo plesnim trakama ubrizgava dodatnu dinamiku. Veliku ulogu u novom albumu zauzimaju i duhači; sastojeći se iz trube, trompete i saksofona, svako malo prave izlete u melankolične melose slobodnog jazza, kao u "Inner Vision" ili "Dry Your Tears". Dok se u "No ID" recikliraju duhačke pasaže kultnog "Warrior Charge" od Aswad.

S grandioznim synth valovima u meta-biološkoj "We Are Water" vokalistica Kathika Abbit podsjeća da smo svi stvoreni od vode. Priziva se moć i tragedija Majke zemlje u "The Grat Flood/Gaia's Tears", pri tome epska flauta razigrano i u transu svira svoju mističnu melodiju. Miks Rastafarija i new age romantike se provlači kroz cijeli opus Zion Traina (službeni izlazak albuma je točno na proljetni ekvinocij), u kombinaciji s izričito plesnim dubovima, što ide toliko daleko da neki opisuju njihov stil kao neo-dub ili dub-house. Ali kako god to nazvali, možda najbolja kulisa za nastup Zion Traina bi bio mitski Stonehenge, opkoljen gigantskim sound sistem zvučnicima i Neil Perchom kao master of ceremony, koji svojim dubovima najavljuje Novo doba.