Da bi stvar bila bolja Marchelo je imao svoju vjernu pratnju od strane Filter Crewa koji su za svaku pohvalu. Koncert nije bio samo promocija njihove zajedničke suradnje na albumu "Deca i Sunce" nego je predstavljao putovanje Marchelovim tekstovima vraćajući se s pjesmama poput "Suza" ili "Srbije kuće na promaji" sve do 2003. kad je izdao svoj prvi album "De facto" i u startu oduševio publiku diljem Balkana.

Uz poneke probleme vezane za tehnikalije koncert je konačno počeo s klasičnim zakašnjenjem od neizbježnih par desetaka minuta. Moram priznati da sam zaboravila na taj propust u samom startu kad se ekipa popela na pozornicu te nas lijepo i ugodno pozdravila najavljujući čaganje dok zadnji od nas ne popada s galerije. Držali su nas tako dva i pol sata napete kao strune, jer tko i nebi bio pokraj takvih liričkih majstora. Nije to puko pričanje u prazno i nije to isfuravanje hip hop kulture nabijene nekakvim maloumnim tekstovima kakvih nalazimo u inozemstvu. Svaka pjesma s njihovog posljednjeg albuma (kao i svaka Markova pjesma općenito) je priča za sebe i itekako se isplatilo doći i poslušati šta nam susjedi imaju za reći. "Sindrom pepeljuge", "Kita", "Mamica", stvari su se samo redale, a ekipa je sve više odgovarala entuzijazmom. Kao kolektiv surađuju odlično, što se moglo vidjeti na njihovom scenskom nastupu koji je bio sve samo ne dosadan. Djeluju kao jedna velika obitelj i tako se i predstavljaju, pa su u tom duhu i pozvali još neke goste, poput Remi iz Elementala, da se popnu gore zajedno i pokušaju se vratiti godinama ne izvođenim duetima koji su zvučali netaknuto. Što smo se više bližili kraju to je klub začuđujuće bio puniji i to je sva manje ljudi htjelo otići, što zbog atmosfere koja je skakala do stropova što zbog činjenice da nam je Marchelo toliko dragi gost čiji se nastup ne propušta. Koliko je drag toliko ima i dobre tekstove koji vas drže u jednom dahu do samog kraja koncerta, a u ovoj suradnji s Filterima došli su i jedni i drugi do izražaja.

Bez nadmetanja na sceni, s ogromni respektom prema drugima, pozitivom u sebi doveli su nas do kraja sa "Suncem", stvar prigodnog naslova za večer kao takvu. To što nas je očekivalo vani je manje bitno pošto, ionako, pozivajući se na dva bisa, nitko nije niti htio otići.