Nakon što smo predstavili četvrtak i petak petnaestog Seasplasha, drugi dio izvještaja započeti ćemo nastupom Dubblea kojeg je kolegica Lovorka izostavila iz svog osvrta na Seasplash subotu, a koji je meni osobno bio posebno dojmljiv te koji se pokazao kao treći, finalni dokaz da naša domaća dub scena zaslužuje veliko poštovanje. Bio je to jedan od najboljih nastupa Dubblea koji sam do sada uspio uhvatiti. Pojačani Lo Peaksom (kao basistom) i Robijem (kao MC-em) iz Bamwisea te Davidom iz Warrior Chargea kao soundsystem operatorom na crvenom Warrior Charge Soundsystemu, Vanja i Jadranko pripremili su nastup svjetske razine. Ne znam (a iskreno me zanima) je li i koliko dugo ovaj nastup bio pripreman u ovakvom sastavu, ali ono što se tada moglo doživjeti na Dubspalsh stageu teško će se ikada ponoviti. Iako je sam plesni podij mogao biti i bolje popunjen, to nije okupljene obeshrabrilo da se potpuno prepuste Dubble energiji. Ta je energija eksplodirala i izazvala sreću i euforiju kod svih okupljenih dok su Vanja i Jadranko, uz pomoć proširene postave servirali objavljene i neobjavljene radove iz vlastite radionice. Jedinstveno, neponovljivo i vrhunski.

Nedjelja, zadnji festivalski dan, nije dobro započeo. Taman dok smo na plaži uživali u odličnom DJ setu Stevea Vibronicsa, festivalskim područjem proširena je vijest o otkazivanju nastupa Mad Professora zbog otkazivanja leta Easy Jeta čiji su piloti prekoračili dopuštene sate letenja. Razlog otkazivanja zvuči pomalo smiješno, ali i sam imam gotovo identično iskustvo s navedenom kompanijom te bi stoga bio najsretniji kada više nikada u životu ne bi čuo da neki izvođač dolazi ovom kompanijom. Sigurno postoji i vjerodostojnija low budget kompanija koja neće razočarati kompletni festival i pokvariti cijeli jedan festivalski dan. Oporavak od šoka trajao je dosta dugo, a depresija se liječila skakanjem s Dubsplasha na Main i natrag. Obje su pozornice u istom trenutku zauzeli bendovi sličnog glazbenog profila. Na Dubsplashu se tako moglo naići na duhovite srpske repere Stereo Bananu koji uvelike koriste drum and bass za osnove svojih matrica, dok je na glavnom stageu vladao Illbilly Hitec, njemački bend koji kombinira rep s drum and bassom, dubom, jungleom, dancehallom i svim ostalim pravcima koji, između ostalog, karakteriziraju i sam Seasplash. Iako su se solidno predstavili, ni jedan od ova dva benda nije ostavio dublji utisak.

Nakon Stereo Banane došao je na red FLeCK. Ovaj Grk bio je zapravo jedan od najintrigantnijih gostiju ovogodišnjeg Seasplasha i prikrivena zvijezda festivala. Iako nije pretjerano razvikan, riječ je o jungle producentu hvaljenom i podržavanom od najvećih imena, izdavača i promotora jungle glazbe poput Chopstick Dubplatea, Congo Nattya (između ostalog, nedavno je pobjedio i na remix natječaju za remix pjesme "LaLa & Booyah – Junglist Souljah"), Boom Sounda (kojima je bio gost na Boom Sound takeoveru na velikom Glastonburyu) i drugih. Ono što je FLeCK (uz pratnju MC-a Hot Steppa tijekom većine seta) prezentirao ovom prilikom vrlo se rijetko može doživjeti te mirne duše mogu konstatirati da se radi o najboljem jungle setu posljednjih godina. Kombinacijom vlastitih uradaka, klasika i skrivenih dragulja te čak i naše regionalne produkcije (Filip Motovunski i Rahmanee), FLeCK je „oprao“ session kakav će se dugo pamtiti. Iako sam imao namjeru pogledati i Pitch Black, FLeCK je mene, ali i ostale proveo kroz euforični trans užitka u preteče svih ostalih žanrova britanske bass glazbe. Žestoki, beskompromisni trip. Na kraju smo dočekali i nastup kojeg ni jedan drugi nastup nije mogao nadmašiti u sijanju nostalgije kod starije garde hrvatskih junglista. Dvojica veterana djelila su gramofone. Jin San i Tricky D priredili su odličan set koji je probudio hrpu nostalgije, ali je i tog ranog ponedjeljnog jutra djelovao jednako svježe kao u ona vremena kad smo uz ovaj dvojac otkrivali čari junglea. Njima dvojici se kratko pridržio i W.G My Hell Jackson, a cijelo vrijeme je tu bio Jin Sanov sin dok ih je na mikrofonu pratio zasad nama nepoznati MC. Tako smo, zahvaljujući ovom dvojcu, petnaesti Seasplash zatvorili prisjećajući se nekih davnih vremena, ali uz širok osmijeh na licima.

Gotovo je, još je jedno izdanje iza nas. Otvorili smo ga lagano, proživjeli onako kako Seasplash zaslužuje, a zatvorili žestoko uz dvije legende domaće scene. Nostalgija se već pojavila, ali stalni posjetioci Seasplasha su već navikli da će ih ona pratiti do sljedećeg izdanja. Uz sve zahvale Seasplash ekipi zbog petnaest godina odličnih provoda, zaželio bih im, a vjerujem da će se i kompletna redakcija složiti, još godine i godine ovakvih festivala. Pa neka jednog dana i naši unuci zaplešu na Seasplashu kako smo i mi sve ove godine plesali.

Fotogalerija Splash dan 3
Fotogalerija Splash dan 4