Muzika je kao istraživanje podzemlja, a ja sam se specijalizirao na iskopavanje tunela - jednom je prilikom opisao sam sebe i svoje viđenje onog što radi Pupajim, vokalist i jedan od trojice članova od Stand High Patrol. U svom novom, drugom po redu albumu ova trojka je sišla duboko u katakombe i na površinu natrag iznijela dokaz koliko je dub muzika propusna za nove utjecaje i kombinacije za koje se do jučer vjerovalo da su nemoguće.

Već s prvim albumom od prije tri godine su stavili do znanja da tu stvar s granicama ne uzimaju baš tako zaozbiljno, a sada je se tome unikatnom spoju duba, reggaea, hip hopa i bas muzike općenito - kojeg oni nazivaju jednostavno dubadub - pridružio i jazz, mračan i tajanstven, koji podsjeća na primjerice onaj od The Kilimanjaro Darkjazz Ensemble. U "Tempest" i "Sleep On It" se tromi bubnjevi i teški basevi vuku kroz tamni prostor paralelno jedan uz drugog, u pratnji odvojenog klavira, ili trube kao u "Geography".

Pupajimov falsetni ali i divlji vokal, koji u sebi nosi neki neobjašnjivi nemir, se savršeno uklapa u ove minimalizmom prožete kompozicije, koje ogoljene i same svijetle u mraku. On je ujedno centralna figura ovog albuma, budući da potpisuje skladanje i vokale, dok su mu kolege Mac Gyver i Rootystep sudjelovali na snimanju aranžmana u engleskom Donjon studiju, a Mac Gyver to sve smiksao u francuskom Jeanville studiju.

Ova trojica dub-mušketira - kako se sami nazivaju - djeluju na relaciji Francuska - Engleska, a sjedište imaju u sjeverozapadnom francuskom Brestu. Već godinama tamo surađuju s OBF Sound System, High Tone i drugim, te šarafaju na novim dub dimenzijama, uvijek u potrazi za neistraženim zvukovima i stilskim metamorfozama. Upravo u traku "Style and City", koji je i sam s mašinskim beatovima i udarničkim synthovima jedna vrsta žanrovskog Frankensteina, nabrajaju sve one stilove koje imaju na radaru; pored prije navedenih, to su house, rocksteady, jungle, blues, rock, ska, triphop i razni drugi. Ne mogu se oni, razumije se, svi čuti na ovih ukupno trinaest trakova, ali su se dečki iz Stand High Patrol potrudili da dočekaju s jednim ili drugim iznenađenjem.

Tako "No Matter How Long It Takes" zvuči kao da je se trebala naći na jednom od Jah Shaka albuma iz ranih osamdesetih, onih u kojima je on bio i vokalist. Isti čvrsti ritam i bas linija, ista podloga od tribalnih perkusija i napadačka gitara. Dok u "Warehouse" ili "The Bridge", sasvim suvremeno, celebriraju punokrvni steppers s moćnim basevima i spacey synthovima. S "Blue Wax" i posebno s "Ruckus" zalazu na teritorij hip hopa; 'moja glazba je nepredvidiva' - repa tu Pupajim i ima pravo. "A Matter Of Scale" je zaista naskroz nepredvidiva stilska ukrštenica i jedan od najneobičnijih dub albuma, izašlih u posljednjih tko zna koliko godina.

Poslušaj album