Nikad zapravo ugašena i vječno revitalizirana legendarna Punk-Reggae Fiesta! u prvoj polovici novog milenija glazbeno je odgajala mlađariju koja se motala oko Močvare i Attacka!. Tada nije bilo bitno pleše li se na podiju uz dub, reggae, dancehall, jungle ili punk, uglavnom je to spontatni bio mashup svih nabrojanih žanrova. Bitno je bilo da se djeluje i to protiv establišmenta, a muzika koja je dolazila s glasnom porukom protiv svega utabanog bila je objeručke prihvaćena.

U ovu našu vukojebinu počela su se dovoditi gostovanja, a londonski punk bend Inner Terrestrials uletili su koncept Punk-Reggae Fieste! kao da se radi o domaćem terenu. Dub, ska i punk odavno idu ruku pod ruku, Inner Terrestrials nisu nam otkrili nikakvu toplu vodu ali su je svakako znali zagrijati sa svakim novim nastupom na našim područjima. A nakon 27 godina djelovanja kroz glazbu Inner Terrestrials objavili su četvrti album "Heart of the Free" koji je snimljen uživo s tonskim potpisom Tristana Maziera. Punk u svojoj ideji je aktivistčki nastrojen, sklon propitkivanju realnosti koju smo sami stvorili i na koji način ju podržavamo. "Enemy Within" izdvojen kao treći singl s albuma ukazuje na stalnu klimu histerije koja je potkurena masovnim medijima. Obzirom na globalnu ekonomsku krizu uzrokovana pandemijom, ova ska/dub/punk poezija pravodobno se pojavljuje i ukazuje na to koliko se histerija raspršila podsredstvom što velikih medijia, a što društvenih mreža koje su poslužile za plasiranje određenih “istina i znanja”. “Break Out” u naizgled opuštenoj reggae atmosferi oplakuje dodatno obespravljivanje već ionako osiromašenog stanovništva, a obzirom na kulturno osiromašivanje koje nam se upravo događa gledamo buđenje najnižih ljudskih strasti uzrokovane strahom, a što rezultira agresijom. Sredina albuma donosi uplivavanje u punokrivni dub s folk primjesama u “Under The Sun”, a koja ocrtava tešku atmosferu u kojoj trenutno živimo i djelujemo. A kako smo si posadili, tako danas i ubiremo kažu nam Inner Terrestrials u “Servile Masses”, bez razmišljanja smo dopustili da nas vode mase kojima smo kimnuli glave da je to u redu.

"Heart of the Free" prkosan je album pun glasnih poruka koje su uvijek prijeko potrebne, samo je pitanje čuju li ih oni koji antikapitalističke poruke ne žele čuti. Lako se sporazumijeti s istomišljenicima, no s pojedincima koji su dozvolili da su vođeni masama i koji su pritom su uzeli poklon zamotan u ružičasti celofan u kojem se nalazi nezadovoljstvo životom teško se razumijeti. Može li muzika s jasnom porukom koja u sebi nosi umjetničku poetičnost probuditi mase? Čisto sumnjam, ali nikad ne treba odustati od sustavnog djelovanja jer će probuditi ponekog pojedinca. Inner Terrestrials to jako dobro znaju, drže se provjerenih puteva jer "Heart of the Free" ne donosi iznenađenje u njihovom izričaju, ali zato donosi realan udarac u glavu.