Postolar Tripper svima nam je poznati zadarski band. Neki ih se sjećaju iz reperskog doba i hita kojeg smo pamtili po stihovim „Koga? Čega? Janjetine! Komu? Čemu? Meni!“. Drugi ih pak pamte po obradama novovalnih evergreena „Ene“ i „Fa fa fa“, no najveću slavu su stekli kada su okrenuli ploču na ska s albumom „Popravni“.

Sa ska đirom nastavili su i na svom četvrtom studijskom albumu, „Čujem ja netko šuti“. Album koji je svjetlo dana ugledao pred nekih mjesec dana već je koncertno predstavljen zagrebačkoj publici, ali veći dio turneje tek slijedi. No, što su nam Postolari ovoga puta pripremili na svom novom CD-u?

Pristup glazbi se, očito, kod Postolara nije mnogo promjenio unazad nekoliko godina. Zašto i bi kada se, uz veseli ritam i duhovite tekstove, članovi banda tako dobro zabavljaju, istovremeno nailazeći na veliko odobravanje publike?!  U njihovom se zvuku sada mnogo više osjete utjecaji rocka i punka, ali i dalje glavnu riječ vode zvukovi Jamajke, veseli ska i opuštajući reggae. Svojevrsne zvučne anomalije ovoga albuma su duhovite „Moga konja“ i „Trieste“ te dirljiva „Gaeta“, koja je predstavljena kao savršeni spoj reggaea sa dalmatinskim glazbenim nasljeđem. Osim spomenutih, pažnju treba obratiti i na ska himnu jednostavnog naziva „SKA, SKA, SKA!“ koja u sebi krije nevjerojatni hitoidni potencijal te ostavlja dojam najvećeg dostignuća albuma. Za nešto ozbiljnije slušatelje tu su i „Loše društvo i labilan karakter“ te „Problem, reakcija, rješenje“ nakon čijeg slušanja postaje nejasno zašto je za jedan od singlova s albuma odabran „Largo“. Iako je i ovaj singl sasvim solidno ostvarenje, Postolari na ovom albumu imaju nekoliko boljih rješenja i većih potencijala, čak i među ozbiljnim tekstovima. Ako su svakako htjeli jedan od singlova posvetiti problemu modernih ovisnosti, mišljenja sam kako bi mnogo više pozornosti zadobio duhoviti „Tabletoman“. Da ljubavna tematika ne bi ostala izostavljena s albuma pobrinuli su se serviravši nam nasljednicu „Nataše“ koja se skriva pod imenom „Na kolodvoru“. Na kraju se nikako ne smije zaboraviti ni seksom nabijena energetska bomba „Uno, due, tre…“ kojom dominiraju žestoke gitarske dionice ali i pjevačko zaranjanje u duboke vode dancehalla.

Postolar Tripper je od jednog prosječnog benda, kojem je glavno oružje humor, prerastao u jednu od najvećih domaćih koncertnih atrakcija. Band je to koji konstantno radi na poboljšanju svog karakterističnog zvuka i svakim novim izdanjem stječu mnoštvo novih poklonika. Napredak je lako uočljiv i na novom albumu te će tako i nove pjesme sasvim sigurno naći svoj put do mnogih slušatelja i obožavatelja.