Ova talijanska grupa je jedna od onih koje se ne daju uništiti, ma što god da ih izgleda spopadne. Prebrodili su smrt prvog gitariste i odlazak pjevača. I što bi za mnoge bilo dovoljno da zapadnu u samosažalijevanje nad gorkom sudbom što ih je snašla, Quartiere Coffee naprotiv u novom albumu šire plotune pozitivnih vibracija. Razbacuju se s veselim puhačima, psihodelično odlijepljenim klavijaturama i rock gitarom, kao da su se zabunili u kojem glazbenom žanru se kreću ("Road to Zion"). U "Welcome" pozivaju oni na plesni podij i najavljuju dancehall time kao da su tek završili srednju školu i život za njih je pun prelijepih obećanja. Prazna su mjesta popunili novim licima, te je sada na čelu grupe i mikrofonu Filippo 'Rootman' Fratangeli, lik s na metre dugim dreadlocksima što je prije povremeno za njih svirao klavijature i koji je čini se otkrio svoje pravo zvanje kao pjevač. Uz renomiranog Princevibe Pissanellija, koji im je radio i na prethodna tri albuma, u novom "Conscience" nekoliko skladbi je producirao i Paolo Baldini (“We Are”, “Sometimes”), koji se također u međuvremenu probio u prvu ligu talijanskih reggae producenata s prepoznatljivim stilom u kojemu teži ići u skladu s aktualnim strujama. Začinjava Princevibe Pissanelli novi album ovih Talijana s natruhama rub a duba i dancehalla, te jednim prstohvatom lovers rocka ("Hey Girl" ft.Mistilla), koji čini se mora biti na svakom albumu bez obzira koliko je sranje. No, pored toga nesretnog pisanog pravila, da si moraš sam pucati u koljeno radi zadovoljavanja nekog dijela publike, Quartiere Coffee u novom albumu su ostvarili nekoliko zgoditaka, kao što su primjerice pjevna "In Jamaica" i dubstep basevima razvučena "Healing of the Nations". Iako ovi Talijani u "Conscience" ne izmišljaju toplu vodu, sama radost muziciranja i razigranost aranžmana, kao i neodglumljena emotivnost idu im na ruku, a to je zapravo danas rijetkost.