Jah Works - "Believe" (Riddim House Productions, 2016.)
Kada Scott Paynter, pjevač ovog dugovječnog američkog benda u "Too Much Love" pjeva 'the world is crying / the city is crying', tada to zvuči kao konačno izvješće nekog tko je dovoljno dugo promatrao Babilon iz prvog reda i zna da mu otkucavaju zadnji trenuci prije nego sve ode u pizdu materinu i ustupi mjesto nečemu novom i dobrom. Istina, nikad ne možemo imati previše ljubavi, isto kao što ova skupina iz Baltimorea u svojoj dvadesetogodišnjoj karijeri i deset objavljenih albuma nikad nije stekla popularnost kakvu zapravo zaslužuje. Iako se tu zapravo radi o vrhunskim i iskusnim reggae glazbenicima, što se itekako čuje na njihovom novom albumu "Believe". Snažni, puni i uzdižući roots reggae zvuk, protkan rock-gitarama, korpulentnim puhačima i razigranim bas linijama, povlači sve registre koji su potrebni za jedan veliki reggae album. Njihovi ritmovi su sigurni, melodije namjerene i odmjerene, a tekstovi iskreni i usidreni u realnosti s preciznim opservacijama u kojima spretno zaobilaze neke ustaljene šablone i patetiku. Bilo da je riječ o osviještenim, soc-kritičkim ili lovers pjesmama, Jah Works nastupaju s ogromnim samopouzdanjem, sigurnom rukom i glazbenom potkovanošću. Ali nakon ovoliko godina u biznisu, ništa se drugo i manje od ovih Amerikanaca ne bi smjelo ni očekivati.
Audio: http://jahworksband.bandcamp.com/album/believe

Mykal Rose - "Sidewalk Steppa" (Foreign Key Records, 2016.)
Još jedan iskusni igrač, koji dovoljno zna znanje da bi pravio jeftine greške (iako povremeno umije majstorski uprskati stvar) je Mykal (Michael) Rose, bivši pjevač grupe Black Uhuru i solo-umjetnik, koji kroči u svojem petom desetljeću glazbene karijere. Tako kvalitetne i kompletne reggae glazbenike kao što je ovaj se danas može nabrojati prstima jedne ruke, a za njegov novi i tko zna koji po redu album su mu se pridružili dvojica glazbenika njegova kalibra - legendarni ritam duo Sly i Robbie. Veza između ove trojice seže unatrag još do zajedničkih dana u spomenutoj grupi Black Uhuru. Znači prokušana i zapravo uvijek dobitna kombinacija. Tako i na ovom novom izdanju "Sidewalk Steppa" se doslovce razbacuju s glasovnim, aranžmanskim i ritmičkim bravurama u kojima svoj pitomi i raskošni roots reggae kombiniraju s uplivima jazza, soula i funka te prstohvatom rocka i dancehalla. Cijeli album sa svojih ukupnih petnaest traka se doima kao jedna savršeno uigrana, podmazana i sofisticirana reggae mašinerija u kojoj i najlaganiji udarac bubnjeva i cupkanje po basu ima svoje mjesto i smisao. Samo, i pored sve te perfekcije i usavršenosti, pjesme se često doimaju previše rutinirano, plastično i bez potrebnog varničenja, koje bi udahnulo života u njih. Čini se da ova trojica, iako na najvišoj razini, ipak rade u leru. A njihova profesionalnost samo uz velike napore uspijeva (još uvijek) prekriti u međuvremenu već kronično pomanjkanje inspiracije.
Audio: https://soundcloud.com/reggaeville/mykal-rose-dutty-babylon-road-sidewalk-steppa-foreign-key-records-2016

Black Slate - "Peaceful Demonstration" (TCD Records, 2016.)
Slave se kao prvi britanski reggae bend, a njihov novi pjevač (jedan od dvojice) Gaven Creary nosi nadimak 'Magic Voice', što opravdava u nevjerojatno senzibilnim lovers i conscious one drop baladama. Ali i reggae verzijama kao što je "Should I Stay Or Should I Go" od The Clash, te Ed Sheeranovoj "Thinking Out Loud". "Peaceful Demonstration" im je prvi dugosvirajući album nakon više od trideset godina. Ali sudeći po analognom zvuku i stilu albuma, ova ponovno ujedinjena skupina, osvježena s nekoliko novih imena kao što je na početku spomenuti, nastavlja točno tamo gdje je i stala početkom osamdesetih. S tim da se ovaj album čini još starijim od njihovih posljednjih izdanja - Black Slate su se vratili na same početke u rane sedamdesete! Na nyabinghi perkusijama izgrađena, mračna i prodimljena "Predator" kao da je proizašla od Count Ossieja i njegova sastava Mystic Revelation of Rastafari tamo negdje polovinom sedamdesetih. Tu leži i problem ovog albuma. Black Slate je pregazilo vrijeme, a oni to nisu ni skužili. Njihov poziv na mirnu, je zapravo poziv na USPAVANU demonstraciju. Nedostaje im pokretačka snaga u ovim pjesmama, koja bi animirala za bilo što osim zijevanja, a kamo li na ikakvu demonstraciju.
Audio: https://youtu.be/ELzKCFyVCio