U tradiciji velikih afričkih pjevača i muzičara koji su ujedno i prosvjetitelji, politički i društveni aktivisti i čuvari kulturnog naslijeđa, mladi malijski umjetnik Adama Yalomba za svoj novi album kaže da nikad nije radio tako teško kao na ovom. Album "Waati Sera" bi trebao biti kruna njegovog dosadašnjeg djelovanja s angažmanom renomiranog malijskog producenta Paula Chandlera iz glavnog grada Bamako, a istovremeno i društveno-politički pamflet protiv svih nedaća u koje je zapala ova multikulturna, multietnička i multikonfesionalna zapadnoafrička država s bogatom muzičkom tradicijom.

Naime, Mali je na neki način minijaturna verzija današnje kaotične slike svijeta, podijeljen na vjerske i političke razdore s endemskom korupcijom i općim raspadom sistema. Kroz tekstove albuma otpjevane na francuskom i nekoliko lokalnih jezika, provlače se univerzalni humanistički motivi koji pozivaju na mir i međusobnu toleranciju, a inspirirani su starom afričkom pripovijedi o zlatnom bubnju koji je bio postavljen na jednom visokom stablu. Tamošnji kralj je kao nagradu obećao ruku svoje lijepe kćerke onome koji mu ga donese, a nakon bezuspješnih pokušaja najboljih ratnika u tome uspijeva jedan onesposobljeni od koga to nitko nije očekivao.

Iako počiva na tradicionalnim malijskim fundamentima, stil Yalombe je protkan reggaeom, bluesom, popom, afro-jazz i afro-beatom. A centralnu ulogu u njegovom filigranom zvučnom konstruktu, pored vrlo ritmičnih sinkopiranih plemenskih perkusija, imaju stari malijski žičani instrumenti n'goni i n'dan, čije umijeće sviranja je uz gitaru Yalomba naslijedio od oca i dalje usavršio. Melodije ovih instrumenata, koje dominiraju gotovo cijelim albumom bilo na gitari ili spomenutim tradicionalnim instrumentima, imaju karakteristični pentatonski sistem tonova, koji je usput rečeno najstariji na svijetu i nekako najugodniji ljudskom uhu. Stoga ne čudi što su pjesme lako zarazne i, iako u svojoj jezgri egzotične, ipak vrlo pristupačne - čak i za nas Zapadnjake.

S puno energije i radosti muziciranja koju izgleda Afrikanci (a posebno Malijci) dobivaju položeno u kolijevku i koja s takvom lakoćom prelazi na slušatelja, Adama Yalomba u ovih ukupno jedanaest snažnih songova pretendira u izvanredni krug afričkih umjetnika, čija muzika je ujedno zabavna i plesna, ali i poučna i revolucionarna.