Na naslovnici njihovog novog albuma, nešto što liči na gorilu ili jetija figurira kao DJ koji upravo pušta ploču ovog trećeg po redu albuma "Hustling Culture". The Expanders iz Los Angelesa i jesu jedna vrsta atavizma, karike u rodoslovnom reggae stablu, zagubljene negdje u prošlosti i koja je nastavila egzistirati pokraj aktualnih trendova i inovacija. Njihov stil je skroz naskroz vintage - klasični roots reggae, organičan i rustikalan kakav je se svirao potkraj sedamdesetih na Jamajci. Oni prakticiraju višeglasnu vokalnu harmoniju tipa Mighty Diamonds, a svoju inspiraciju crpe čak i iz davnih rocksteady vremena.

Tako se u naslovnoj "Hustling Culture", kao i u "People Business", razvija moćni one drop ritam, koji vuče trag još do samih početaka reggaea. Ali je ipak u njihovom zvuku impregniran, namjerno ili ne, tračak sunčanog kalifornijskog podneblja, što se najviše oslikava u lepršavim i prozračnim gitarskim pasažama kao u "World of Happiness" i općenitom pozitivnom atmosferom ovdje predstavljenog materijala. To je zapravo autohtoni američki ur-reggae, kojeg su tamošnji bendovi poput Tribal Seeds dalje razradili i modernizirali. The Expanders se, na drugu stranu, ne žele mijenjati i dosljedni su u svojoj namjeri. Nešto slično kao njihove kolege iz 10 Ft. Ganja Plant ili The Aggrolites, a jedan član iz ovih potonjih, Roger Rivas im je ovdje gostovao na orguljama.

Na "Hustling Culture" snage međusobno odmjeruju snažni i puni tradicionalni reggae s klasičnim rockom ("Iron Thron") i natruhama jazza, te mekim i iznimno melodičnim vokalima, kakvi danas gotovo više i ne postoje u reggaeu. Fora je pak u sljedećem: ono što se smatra deranžirano i zastarjelo, The Expanders uspijevaju uvijek iznova iskombinirati s toliko nadahnuća, ljubavi i živahnosti, da zvuče svježe i u sadašnjem kontekstu unikatno. Tako se u ovih novih dvanaest pjesama još jedom prepuštaju nostalgiji kad je moćni prirodni bas bio nevjerojatno uzbudljiv i vremenu kada je se za dobru mjuzu moralo zasukati rukave i latiti pravih instrumenata, a naknadna studijska obrada još nije bila u stanju od govna napraviti kolač. Tek tu i tamo se koriste efekti koji su i sedamdesetih bili u dosegu; u ponajboljoj pjesmi albuma, "The Horse" se primjerice u pozadini čuju prateći konjski rzaji.

Da su The Expanders prvoklasni instrumentalisti, govori i podatak da ih redovno angažiraju jamajkanski pjevači kada nastupaju po S.A.D.-u, a rado su viđeni gosti i na tamošnjim festivalima. Njihova muzika je tako rekući slatki grijeh, koji se čuva u tajnosti kad se poželi pobjeći od današnje sintetike i elektronike, te uživati u iskonskom reggaeu dok ga još digitalna zmija nije navela na izgon iz prvotnog jamajkanskog raja.