Međutim, 2014. godina ponovno nas je podsjetila koliko smo sjajne dub pionire imali. Istina, bilo je i prije njih, a biti će i poslije njih sjajnih dub uradaka iz Lijepe Naše. No u sjećanjima svih nas Radikal Dub Kolektiv biti će prvi ozbiljni specijalizirani dub projekt, bend koji je mnogima u regiji pružio doticaj s dub scenom koja je u Europi odavno etablirana kao vrlo važan čimbenik alternativne glazbene scene, a koja kod nas posljednjih godina uzima sve veći zamah. Nakon Vinyl Debtsa, konačno je fizičko izdanje doživio i posljednji album "Hellness Centar", čime je priča o Radikal Dub Kolektivu dostojno zaokružena.

Ne spadam u one koji slušaju RDK od njihovih početaka. Otkrio sam ih otprilike 2008. godine na nastupu u nekadašnjem Stereu i bio je to jedan od mojih prvih susreta s dubom, tj. prvi dub koji je utjecao na mene na način da krenem istraživati ovaj vrlo široki glazbeni žanr. Nisam jedini. RDK je predvodio prvu generaciju Seasplashovaca i dubera, a zatim je sebi privukao i drugu pa sada već i treću generaciju zaljubljenika u duboke bassove francuske i britanske škole. Osim što je ostavio duboki trag na domaćem terenu, mnogobrojni nastupi širom Europe te suradnja s mnogim etabliranim dub i reggae umjetnicima poput Omar Perrya, Zion Traina i dr. svjedoči i o prvom hrvatskom dub bendu spremnom za svjetski uspjeh.

"Hellness Centar" će mnogima postati, ako već nije postao, najdraži album Radikal Dub Kolektiva. Prva dva albuma iznjedrila su nekoliko klasika, ali "Hellness Centar" je kolekcija pjesama kojom je priča zaokružena i s koje će sigurno mnogi uradci također postati klasici domaćeg duba. "Pride", "French Connection", "Drama Queen", "Feelin' Sillin", "Weltschmerz Dub"... Svatko će naći svog favorita zbog kojeg će se još godinama sjećati benda koji su godinama bili predvodnici male, sretne grupice ljudi koju nazivamo domaćom scenom. Ovaj je album legitiman nastavak "Bass Mattersa" koji je bio i njihov najuspješniji album. Stepenica je podignuta jedan stupanj više i oproštajni album odrađen je vrhunski. Iako se radi o dub albumu, posebno kvalitetan segment albuma je vokal, tj. na ovom albumu se pojavljuju čak dva vokala koja osobno smatram najboljim dub vokalima unazad nekoliko godina. Naravno, riječ je o glasovima Vanje i Molare. I dok je jedna domaća uzdanica koju su odavno prepoznali mnogi svjetski dub velikani vrhunski odradila sve vokalne izvedbe na albumu, druga je svojim gostovanjem na "Prideu" pridonijela bogatstvu ovog albuma. Ipak, ne bi bilo pošteno Vanju izdvajati iz vrhunskog kolektiva koji se uvijek savršeno nadopunjavao pa onda treba istaknuti da su svi glazbeni segmenti vrhunski odrađeni, od prvog samplea preko bubnjeva, klavijatura, gitare i  bassa do zadnjeg efekta. Teško je objektivno ocjenjivati Radikal Dub Kolektiv, ali sasvim je sigurno da su od prvog susreta s njima do zadnjeg albuma ostali vjerni sebi i uvijek ispunjavali očekivanja, pa tako i ovog puta. Njihova specifična mješavina utjecaja francuske i britanske škole uz primjese trancea stvorila je zvuk koji će uvijek privlačiti pažnju svojom specifičnošću te joj je RDK ostao vjeran tijekom cijele karijere, ne mjenjanjući previše, ali ipak uvijek servirajući svježe. Nažalost, "Hellness Centar" je čekao pune dvije godine od završetka stvaranja do izlaska pa se ipak dio svježine izgubio, ali i dalje se radi o RDK-u karakterističnom albumu, ali opet drugačijem od svojih prethodnika.

Dubble, Digitron Soundsystem, Seasplash festival, članovi Radikal Dub Kolektiva i dalje svakodnevno vesele svoje slušatelje raznim drugim projektima. Možda benda više nema, ali trag koji je taj bend ostavio utjecao je i utjecati će na mnogo domaćih zaljubljenika u dub i reggae glazbu. Čak i da odustanu od svih tih projekata, za sobom su ostavili tri kultna albuma koji će vječno svjedočiti o talentu i genijalnosti ovog benda. Posljednji od njih, "Hellness Centar", savršen je oproštaj velikana od svoje publike. Vrtiti će se on još dugo u našim playerima dok, po uzoru na njegove autore, neki novi klinci pokušavaju izgraditi svoju dub priču.