On ne želi živjeti na Marsu, ne želi bježati na Mjesec, on samo želi biti sa svojom dragom i valjda s njom, ručicom pod ručicu odskakati u pravcu zalazećeg Sunca. To je upravo što on želi u uvodnoj radio-friendly pop-rock splačini "I Don't Wanna Live on Mars". U svom petom po redu solo albumu, sin legendarnog Boba i doživotni pretplatnik Grammya, Ziggy Marley nastavlja svoj, u najbolju ruku osrednji rad i isporučivati instant reggae pjesmice za djecu i neznalice. Nema sumnje da će sa svojim novim albumom "Fly Rasta" zaraditi lovu, a to mu je očito i jedini cilj. Pod krinkom borca za ljudska prava, ljubav, čistu okolinu i slične izlizane floskule tobožnjih "popravljača svijeta", a zapravo mediokritetnih mutikaša, Ziggy je postao veliki opsjenar, koji godinama svojim McDONALD'S-reggaeom uspješno parazitira na ostavštini i renomeu svog oca.

Za svoj novi "ekonomski projekt" angažirao je zavidnu listu suradnika - u naslovnoj pjesmi gostuje mu čuveni I-Roy (ili bolje rečeno njegov glas), ali na zabavu su pozvani također i ritam dvojac Sly i Robbie, fini back-vokali Melody Makersa, te hrpa drugih, u muzičkom biznisu poznatih imena. A album mu je producirao stanoviti Andrew Shepes, lik koji je radio, ili bolje rečeno skrivio, albume Adele, Red Hot Chili Peppers, Metallice, Jay-Z i Justina Timberlakea. Kud ćeš veće divote?!

Onima koji nakon ovog popisa neće prestati s daljnjim čitanjem, može se reći da će se pokajati što su ipak nastavili. Isto kao što će ovih nešto više od pola sata svog života, koliko traje album, uzaludno utrošiti ako ga se usude ipak iz nekog razloga poslušati. Zapravo, najbolji dijelovi ovog albuma su tišine između pjesama. Premda će te možda u naslovnoj "Fly Rasta" uz puno napora prepoznati blijedu kopiju Bobovog uplifting-hita "Could You Be Loved" i poradovati se vokalnim samplovima preminulog reggae deejaya I-Roya, nemojte da vas to zavara. Iako će vas možda Ziggyev vokal sentimentalno podsjetiti na onaj od njegovog oca, iza toga svega se nalazi ništa drugo već jedna velika praznina. S patetičnim poštapalicama tipa 'ja ću ti pomoći/pružam ti ruku utjehe/idemo zajedno u bolju budućnost' kao što je baladica "Lighthouse", Ziggy možda čak namjerava popuniti mjesto Michaela Jacksona i njegovih notornih podazilačkih hitova, s kojima je ovaj svojevremeno mlatio golemu lovu na muci nesretnih i pažnje željnih.

Da, 'sunce će opet zasjati', kao što to kaže u još jednom instant reggae komadu "Sunshine", kakvih ima na stotine, ali 'za mene' - simbolično i reprezentativno će on u nastavku uz milozvuke indijske sitare, kao pravi world music umjetnik. Kamo sreće da i Ziggy ima nekog poput Yoko Ono, kao što to kaže u još jednom potencijalnim hitu "You're My Yoko", pa da mu se raspadne bend kao Beatlesima! Naposlijetku, nije čak potrebno ni poslušati album, dovoljno je samo pogledati njegovu naslovnicu, koja kao da je donesena iz dječjeg vrtića, da bi skužili kakva je perfidna rabota ovdje na djelovanju, a to je do svog vrhunca komercijalizirani pop-reggae na razini od "Mysterious Girl", katastrofe-hita devedesetih u obliku Petera Andrea. Svaka čast Ziggy, super odrađeno, otac ti se okreće u grobu kao u centrifugi!