Da jedan izraelski kolektiv naslovi album s "Ain't No Future With No Past" nije stvarno ništa posebno, budući da cijela ta zemlja živi (i pati) usred golemog bremena turbulentne prošlosti. Ali Trilion se ne referiraju pri tome na vlastitu prošlost, već onu jamajkansku, točnije na rub-a-dub i dancehall osamdesetih. Njihov prvijenac se sluša kao jedna od onih kingstonskih dvorišnih dancehall partija u kojima se na mikrofonu redaju jedan ragamuffin za drugim, dok se oko njih uvijaju i cupkaju okupljeni. Broj sudjelujućih je velik i među njima su likovi poput Ranking Levyja iz My Lord sound sistema, General G, Mentor Irie, Miss Red, Yuta B i Guma Ranks. Njihova mimikrija kultnih dancehall ikona osamdesetih poput Nicodemusa, Josey Walesa ili Billy Boyo je kompletna i vrhunska, stoga nije ni čudo što je objavu albuma preuzela škotska izdavačka kuća Scotch Bonnet Records Mungo's HiFi-ja, koji su se također zarazili s tim jamajkanskim retro-virusom. Ali tako retro stil Triliona uopće i nije. Njihov sound je kombinacija moderne eksperimentalne elektronike tipa Seekersinternational i neotesanog digitalnog dancehalla. Sklizave bas linije i odlijepljena ritmika se ovdje miješaju sa zveckanjem, trljanjem i klokotanjem raznih electro kolaža. Naslanjajući se na staru dobru tradiciju politički nekorektnog i opscenog dancehall slacknessa, ovi Izraelci oživljavaju izvornu jamajkansku kulturu podzemlja i poturaju nam perfidno stvari za koje smo mislili da nam više ne trebaju. Da to sve tako dobro funkcionira je zahvaljujući i samoj konstelaciji Triliona, čiji članovi se sastoje iz spomenutog My Lord sound sistema, Easyrider MC-a i acid rock benda 3421, pri tome su ovi potonji očito donijeli više acida u cijelu priču, a manje rocka. Trilion sve ovo opisuju kao "glazbenu Cezar salatu", a ona svakako nije toliko zdrava za kukove i udove, koliko je osvježavajuća u smislu izlaganja slušnih aparata nečemu neobičnom i prema tome zanimljivom.
Aveti prošlosti
Da jedan izraelski kolektiv naslovi album s "Ain't No Future With No Past" nije stvarno ništa posebno, budući da cijela ta zemlja živi (i pati) usred golemog bremena turbulentne prošlosti. Ali Trilion se ne referiraju pri tome na vlastitu prošlost, već onu jamajkansku, točnije na rub-a-dub i dancehall osamdesetih. Njihov prvijenac se sluša kao jedna od onih kingstonskih dvorišnih dancehall partija u kojima se na mikrofonu redaju jedan ragamuffin za drugim, dok se oko njih uvijaju i cupkaju okupljeni. Broj sudjelujućih je velik i među njima su likovi poput Ranking Levyja iz My Lord sound sistema, General G, Mentor Irie, Miss Red, Yuta B i Guma Ranks. Njihova mimikrija kultnih dancehall ikona osamdesetih poput Nicodemusa, Josey Walesa ili Billy Boyo je kompletna i vrhunska, stoga nije ni čudo što je objavu albuma preuzela škotska izdavačka kuća Scotch Bonnet Records Mungo's HiFi-ja, koji su se također zarazili s tim jamajkanskim retro-virusom. Ali tako retro stil Triliona uopće i nije. Njihov sound je kombinacija moderne eksperimentalne elektronike tipa Seekersinternational i neotesanog digitalnog dancehalla. Sklizave bas linije i odlijepljena ritmika se ovdje miješaju sa zveckanjem, trljanjem i klokotanjem raznih electro kolaža. Naslanjajući se na staru dobru tradiciju politički nekorektnog i opscenog dancehall slacknessa, ovi Izraelci oživljavaju izvornu jamajkansku kulturu podzemlja i poturaju nam perfidno stvari za koje smo mislili da nam više ne trebaju. Da to sve tako dobro funkcionira je zahvaljujući i samoj konstelaciji Triliona, čiji članovi se sastoje iz spomenutog My Lord sound sistema, Easyrider MC-a i acid rock benda 3421, pri tome su ovi potonji očito donijeli više acida u cijelu priču, a manje rocka. Trilion sve ovo opisuju kao "glazbenu Cezar salatu", a ona svakako nije toliko zdrava za kukove i udove, koliko je osvježavajuća u smislu izlaganja slušnih aparata nečemu neobičnom i prema tome zanimljivom.