K vragu i Hajduk i nogomet, ako itko zaslužuje ovaj slogan to je Seasplash. I doista, preživjeli su mnogo u svojih 18 godina, a sada se mogu pohvaliti i da su nadjačali pandemiju koja je stopirala čitav svijet.

Kako je to izgledalo? Pa možda na prvu daje otužni dojam slabom posjetom i bez pravog headlinera. Svaka čast Neilu i Iron Dubzu, ali daleko je to od imena koja su prodefilirala Punta Christom, Monumentima i Martinskom u proteklih 17 godina. Međutim, tko god se zatekao u Martinskoj i doživio atmosferu osamnaestog Seasplasha, zna da je Seasplash punoljetnost dočekao trijumfalno.
Dok su neke glavešine u pandemiji napokon javnosti pokazale pravo lice i koliko im je stalo do publike, a koliko do novčanica, Seasplash nije posustajao i, premda su mnogi sumnjali, uspio je u svom naumu. Stoga cijela ekipa uključena u organizaciju, ali i svi ostali unutar festivalske ekipe te izvođači zaslužuju beskrajno poštovanje. Nisu uzalud pekli zanat tolike godine, jer pravi se velikani prepoznaju kad je najteže.

Glazbeno nam nije ponuđeno skoro ništa novo. Gotovo svi izvođači su već viđeni na ovom festivalu. Tek je Aklea Neon dobila priliku za svoj prvi nastup, a trenutno vrlo aktualni dub producent Iron Dubz je jedva dočekao predstaviti se našoj publici. Ipak, bila je ovo prilika da se konačno fokusiramo na našu scenu i da shvatimo koliko imamo dobrih selektora, DJ-a, kolektiva, soundsystema... I tako je i bilo. Gotovo da nije bilo izvođača koji je zakazao. Vjerojatno je to i rezultat duge suše te su svi došli puni energije i želje za što boljom prezentacijom.

Tako sam i ja uspio svjedočiti fenomenalnom Jahstice Soundu i sve boljem mladom selektoru Algoriddimu, a istovremeno sam čuo i mnoge komplimente na Inkin dubstep set. Filip Motovunski je s Jayom Raygunom, po svom starom dobrom običaju razvalio set, a Ilko (Bass Culture) je pokazao da je i najstariji hrvatski reggae kolektiv još uvijek itekako moćan i aktualan. Sandokan Hi Fi nas je podsjetio da se u roots & culture zvuku moža istinski uživati i u ranu zoru, a Barabadub je efektno zatvorio festival. Energična Tekitoka je prodrmala Soundsplash vrhunskim d'n'b, a Homegrown Sound te Anja G & Dr. Obi su odradili svoje nastupe na nivou koji smo od njih navikli proteklih godina. Digitron ovog puta nije ostavio onaj dojam na koji smo navikli na njegovim Seasplash nastupima, ali je vokalno pojačan Hanom i Jew Boyem solidno odradio zatvaranje druge festivalske noći. Nikako ne smijemo zaboraviti Egolessa koji je složio vrhunski set svojih radova, sastavljen i od službenih izdanja, ali i od onih sve popularnijih obrada glazbenih klasika.

I to je to. To je sve što se moglo doživjeti proteklog vikenda u Šibeniku. Ništa specijalno, osim... Festivala koji se održao usred novog naleta pandemije, ne dopustivši da mu tamo neki virus zasmeta u pružanju vrhunskog provoda svojoj publici, ali i svima uključenima u festival. I sve po preporukama epidemiologa. Koliko se ljudi time može pohvaliti? Jednoga dana pričat ćemo mlađima kako smo se dobro zabavljali usred epidemije. A za te priče bit će zaslužan cijeli Seasplash crew i izvođači koji su se odazvali na njihov poziv. Tek im je 18, a preživjeli su trenutnu situaciju. Tko zna gdje im je kraj...

Foto: Luka Sertić