Iako je bilo oduševljenih komentara, nisu se mogli izbjeći oni da nam komercijalni izvođači ne trebaju. No, ukoliko želimo postići da smo kao zemlja atraktivni u bilo kojem turističkom obliku, smatram da su ovakva gostovanja uvijek dobro došla. Stoga smo se u špici sezone uputili u Zadar da vidimo što nam UB40 imaju za reći nakon što je prošlo više od dvadeset godina od njihovog nastupa u Hrvatskoj.

Lijepu ljetnu večer je upotpunio priljev od više tisuća ljudi koji su se slijevali prema Forumu poslušati favorite svoje mladosti uz koje su prvi put ljubovali, ili sadašnjice uz koje chillaju na ljetnim terasama. Srećom, u ovom nepouzdanim vremenskim prilikama, nebo nas je ipak pomazilo i osiguralo nam ono što se traži uz reggae- more i ples na otvorenom. Prije koncerta publiku su zagrijavali s laganim reggae ritmovima dj-i Bobby Beige & Dean Sunshine Smith. Kao što je bilo najavljeno , koncert je započeo oko 22 sata,  a otvorili su ga sa svojim hitom 'Here I am (Come and take me)' koji je u startu polako uveo euforiju u okupljenu publiku koja se sastojala od stvarno šarolikih godina. Naravno, ništa ne bi bilo isto da nije odsviran 'Kingston Town', 'Cherry Oh Baby', 'Rat in mi Kitchen', 'One In Ten', 'Ivory Madonna', a bome se zaplesalo na ,Boom Shaka Lacka' i 'Reggae Music', a koncert je doživio svoju kulminaciju na vječnom hitu 'Red red wine' kada nas je atmosfera već toliko ponijela da smo i zapjevali. Dvadesetak minuta prije ponoći bend se 'pokupio' s pozornice dok je publika u nevjerici počela negodovati, no UB40 su ipak profesionalci pa su pošteno odradili bis na kojem su se iskupili ponajviše s 'Don't Break My Heart' i 'Can't help, falling in love'. Također bi primjetili da krv ipak nije voda jer je Duncan Campbell dostojno zamjenio svog brata Ali Campbella na vokalu, te se potrudio da se nedostatak orginalnog vokala koji je započeo solo karijeru ipak toliko ne osjeti. Iako je ovo bio hitoidni koncert, UB40 su i prezentirali live varijante svojih uradaka i sa svojeg zadnjeg albuma 'Seven'. Za pristojne ljude, koncert je završio oko ponoći, a svi koji su bili željni daljnje zabave, morali su se za to pobrinuti sami.

Mala zamjerka je ta da nije bilo video projekcije (pretpostavljam zbog tehničkih uvjeta) što bi upotpunilo cijeli audio - vizualni doživljaj, te malo bolja komunikacija s publikom. U svakom slučaju, zadarski koncert je ispunio očekivanja i pružio nam jednu lijepu nedeljnu večer u laganom štimungu.