Samo stotinjak metara od talijanske granice, u četvrtak 26. srpnja 2012. održani su prvi koncerti ovog prvog izdanja Overjam festivala. Trodnevni open air doveo je velika imena (poput Jah Masona i Zion Traina), i tako okupio raznoliku publiku - najviše Talijane i Slovence.

Sama organizacija bila je definitivno na nivou. Osim problema s programom, što više niti ne smatram nedostkom nekog događaja - jer je to postalo sveprisutno - te manjih tehničkih problema, tijek festivala odvijao se sasvim prirodno. Dio redara bio je zadužen za pomoć pronalaženja parkinga, kako bi se održavao red na parkiralištu i kako bi auti nesmetano mogli cirkulirati. Pitanje tuševa i sanitarnih čvorova isto je bilo izvrsno riješeno – bilo je dovoljno tuševa i wc-a za sve. Moram naglasiti da je osim Toi Toi-a, posjetiteljima festivala omogućeno korištenje pravih wc-a – praksa čiju bih realizaciju voljela vidjeti i u Hrvatskoj na nekom festivalu. Kamp je bio prepun šatora, ali je svatko uspio pronaći dovoljno mjesta za sebe i svoj šator. Sama lokacija, koju su odabrali Talijani Triesteinlevare, Ticket to Jamaica zajedno u suradnji sa Slovencima Huntin' Intl. soundom i KUD Facom UP, u čije je ruke dopala organizacija prvog Overjama – ima i prednosti i mane. Osim dovoljno mjesta, kamp je bio izuzetno uredan i nalazio se odmah ispred festivalskog prostora, no očit nedostatak bili su kamioni koji su se navažali odmah pokraj kampa te činjenica da nije bilo puno drveća, pa tako ni hlada u kampu. Za posjetitelje željne odmora u finim toplim krevetima, bilo je omogućeno korištenje „bed & breakfast“ usluge. Festival je u svojoj ponudi imao i vožnju go-carta uz 20 % popusta (nešto slično kao što je to bilo prošle godine na Skaville festivalu), no publika nije bila previše zainteresirana za vožnju u malim jurećim autima. S druge strane, pun pogodak bili su razni štandovi najrazličitijeg sadržaja – evo i nekih zanimljivih stvarčica na koje smo naišli: organske majice i vrećice, torbice, nakit, nekoliko primjeraka puhačkog instrumenta didgeridoo, neuobičajenu hranu... U kampu su održane i projekcije filmova, tako da se svatko mogao posvetiti onome što mu najviše plijeni pažnju.

Prva live svirka na Overjamu zasluženo je pripala srpskom bendu iz Kruševca. U prošlosti pod imenom Dub Orchestra, danas kao ZAA (naravno, uz izmjene unutar orignalnog sastava), Srbi su se uvrstili u novu reggae/ska/punk kompilaciju “Summer 2012” s pjesmom "Just me". Već dobro uigrana ekipa grupe ZAA svojim je osebujnim zvukom otvorila main stage te su se nakon dobro obavljenog posla uputili za Šibenik, gdje ih je na Skavilleu čekalo održavanje još jednog koncerta. Nakon benda ZAA na pozornicu je stupio talijanski power reggae bend Makako Jump, osnovan prije deset godina u Trstu, te nas je energičnim zvukom dobro zagrijao za nadolazeće stvari. Naime, umjesto očekivanog nastupa jamajkanske zvijezde Sizzle, na stageu se pojavio Nizozemac Ricardo Blijden, poznatiji kao Ziggi Recado. Ziggi Recado, koji je umjetničko ime sastavio od nadimka „Ziggi“, kako su ga zvali njegovi baka i deda, jučer je po prvi puta odradio nastup u Sloveniji. Iako se radi o odličnom vokalu, ne znam da li je Ziggi uspjeo zamijeniti pravu zvijezdu festivala. Sizzla Kalonji, koji je trebao nastupiti zajedno sa svojim bendom The Firehouse Crew, nažalost je otkazao koncert zbog policijske istrage. Rođen kao Miguel Orlando Collins, jamajkanski pjevač definitivno je trebao biti najveće ime festivala (na letku je više istaknut od drugih izvođača; na dan njegovog koncerta dnevna ulaznica na festival koštala je više nego druge dane – čak 25€) – svakako je to i zaslužio – iza sebe ima više od 65 albuma, no organizatori su i mogli očekivati tako nešto od njega. Sizzla je poznat po otkazivanju brojnih koncerata iz različitih razloga diljem Europe.

Na over stageu su se izmjenjivali različiti izvođači Slovenije i Italije, tako da se na tom stageu moglo naći od svega pomalo. Nakon koncerata na main stageu, kod over stagea otvara se svake večeri dancehall area za čije je vodstvo zadužen slovenski Huntin' Intl. Sound. Uz Huntin' Intl. dancehall area držali su u pokretu i Talijani Burnin Fyah. Dečki znaju dobro svoj posao, jer su cijelu noć imali više publike na svojem podiju, nego što je to imao dub area. No, meni osobno, dub area bio je puno draži jer je imao bolju selekciju glazbe. Na početku dancehall je bio prelagan, kasnije preagresivan, a dečki su se oslanjali na komercijalne hitove (Buju Banton, Alborosie, Capleton). S vremena na vrijeme svidjela bi mi se pokoja pjesma nekog old school zvuka. Također MC Toonic imao je i dobar glas i dobar pristup publici, što se nažalost ne može reći za jednog njegovog kolegu iz sounda, koji se doslovno derao u mikrofon (no koliko sam vidjela, auditoriju dancehall scene se to očito sviđa).

Talijanski Rockers Dub Master je sound zadužen za dub area. Talijani su bili briljantni - u suradnji s Francuzima Jah Garden Hi Fi i sa savršenim scoopsima rasplesali su publiku i budnom je držali do sitnih jutarnjih sati. Jah Garden Hi Fi nalazio se na dvotjednoj turneji „Unity Tour“, čiji je završetak došao zajedno sa završetkom Overjam festivala. Još bih samo istaknula, da iako sam uživala u ovom programu duba, to nije bio onaj dub na koji sam se navikla pod vodstvom naših domaćih dubbera iz Zagreba. Hrvati ipak nešto više uobičavaju „začiniti“ dub psihodeličnim elementima, za koje smatram da se dobro uklapaju u tu glazbu. Mislim da su možda Francuzi izabrali sigurniji put, i auditoriju ponudili nešto manje složeniji set, više orijentiran na plesanje, a manje za lutanje po transcendentalnim sferama. Tijekom večeri predstavljen je i Dubtafari Sound, čija je specijalnost - pogodite – dub.

Leteći baloni po florovima, florescentna party oprema, mirisni štapići... ništa nije nedostajalo predivnoj festivalskoj atmosferi koja se nastavila i naredna dva dana.