Skoro je godina dana prošla od Šomazgunovog posljednjeg koncerta u KSET-u. Iako je priča sa Šo!Mazgoonima započela sada već pradavne 1999. godine, danas ju Žan Jakopač „fura“ u novoj, ali također izvrsnoj postavi i s novijim, ali i dalje prepoznatljivim imenom Šomazguni.

Publika u KSET-u je u ovu ranojesenju večer bila iznimno raspložena za ples i zabavu koju su Šomazguni predvođeni s vječnim šaljividžijom Žanom jedva dočekali. Iako je prvi dio koncerta obilježen podosta stisnutom atmosferom, bend se ipak uzdigao i napokon dinamično krenuo s pjesmom „Tiho“ koja je bazično udubirana no da se preko puta benda našao još i kvalificirani dub tonac, pjesma bi sigurno dobila na još izraženijoj dubini. Prije nje smo čuli „Zbijeg“, hrvatsku verziju legendarne „Exodus“, a nakon „Tiho“ koncert se okrenuo u novom smjeru što je i publika osjetila. „Muzi“ je novopečenica iz kuhinje Šomazguna koja se izvrsno nadovezala na legendarnu „Gommu Natural“ poslije koje je uslijedila još legendarnija „Tramuntona“ uz koju ste doslovno mogli osjetiti jako jugo u kostima. U tom bloku se pojavila „Ganja“ i „Di je? Ni je“ koja je poslužila kao odličan uvod u vječni hit „Na Palagružu“, a pritom je već odavno cijeli KSET bio u zraku. Iako je Žan htio van kluba na cigaru, publika mu to ipak nije dozvolila bez bisa. Tako smo dobili „Zatočen“, a potom su nam isporučili „Potraži me u predgrađu“, verziju uglazbljenu od Zdenka Runjića no za ovu prigodu u reggae varijanti.

Svirački – koncert je bio na nivou, Žan na gitari se više nema kome dokazivati, Nino Orepić na udaraljkama je imao svojih izvrsnih „pet minuta“ na „Muzi“, Jelena Galić kao uvijek izvrsna na basu dok o Surki na bubnjevima i Perkovu na usnoj harmonici teško je napisati više riječi hvale. Nadajmo se da na nove, službene materijale sadašnjih Šomazguna nećemo morati dugo čekati, kao i na nove koncerte.

©Fotosekcija KSET-a