Kada je stigla vijest o nastupu Vještica u Zagrebu, ta ista me je poprilično ushitila jer svirke Vještica ipak nisu toliko prečeste da ih se samo tako propusti! Za one koji nisu baš upućeni u njihovu povijest, evo nekoliko činjenica. Nastali su 1987. godine udruživanjem bivših članova Haustora (Srdjan Sacher), Azre (Boris Leiner) i Filma (Max Wilson). Svojim jedinstvenim etno-rock stilom skrenuli su pozornost na sebe u zemlji, a jos više u inozemstvu. Brojne europske turneje, nastupi i nagrade na europskim etno-festivalima, te koncerti "Rock Against The War" u Pragu i Berlinu koje je prenosio MTV, razlog su sto su prvi hrvatski bend upisan u svjetsku glazbenu Internet enciklopediju AllMusic. Svirali su world music deset godina prije razbuktavanja tog žanra.

Dakle, ne dolazi bilo tko u Mediku! Svirka je započela oko 23 sata pred šačicom ljudi. Nažalost, vijest o nastupu Vještica nije doprijela do ušiju ljudi koji ih prate već niz godina. Srećom, to ih nije smelo, i održali su jednu vrlo dobru svirku, ali da su ozvučenje i rasvjeta bili na nivou kojeg Vještice zaslužuju, sve bi se podiglo još za ljestvicu više. No, onih pedestak ljudi što se skupilo u donjoj dvorani Medike, svoje su putovanje s Vješticama započeli sa „Da li su to bili topovi ili lupa moga srca", no nisu izostali hitovi poput „Nema mjesta suzama", „Totalno drukčiji od drugih", "Neobičan dan", potom smo doživjeli totalni delirij na „Zlato", „Klinček stoji pod oblokom" ... Nastup je popratila plesačica Andrijana Ljutić, koja je dodatno ugrijala atmosferu. Nismo bili uskraćeni za majstorske solaže Sachera i Lainera, koji su nas više od sat i pol vodili kroz nastup. Izašli su na jedan bis koji je obilježio „Mamica su štrukle pekli" i tu smo večer priveli kraju.