Outlook festival je već dugo godina u isto vrijeme i završetak sezone slavlja na otvorenom, spavanja po šatorima i brojenja kilometara od festivala do festivala. Kako je iz godine u godinu sve manje i manje malih festivala, kvaliteta onih malobrojnih masivnih sve je izraženija. Pa makar se line up slagao konstantnom reciklažom uz dodavanje tek malog broja novih izvođača. I stvarno, Outlook iz godine u godinu nudi cremme de la cremme svjetske soundsystem i bass kulture i glazbe, ali trebao bi ozbiljno razmisliti i o ulaganju u budućnost. Kao što bi slavni David Rodigan, i sam jedan od neprestano ponavljanih izvođača, rekao: „Without new music, we don't have the future“. U ovom slučaju, bez novih izvođača i soundova teško će biti graditi budućnost festivala. S druge je pak strane novim izvođačima vrlo teško zadovoljiti visoke standarde koje pred njih stavljaju legende poput Rodigana, Jah Shake, Congo Nattya, Roni Sizea i drugih.
Ipak, bez obzira na nedostatak svježine, kvaliteti glazbenog programa stvarno se teško može naći zamjerka. Kao što se zamjerka ne može pronaći ni u razini produkcije. Čak ni micanje glavnog Harboura nije poremetilo visoka očekivanja, a glavni soundsystemi poput Voida i Mungo's-a su time čak dobili i više pozornosti. Zamjerke ipak ostavlja organizacija redarske službe, koja iz godine u godinu ostavlja sve slabiji dojam. Kako organizacijom, tako i svojom urođenom balkanskom „kulturom“. Uz mnoge opuštene i prijateljski nastrojene redare koji znaju kako profesionalno odraditi posao tako se nađe i onih koji posjetitelje počaste nadimcima poput „stoke nadrogirane“ i „pijanog govna“. Naravno, svačega se na Outlooku vidi, no je li „stoka nadrogirana“ ovdje zbog finog gospodina ili „stoka nadrogirana“ osigurava plaću istom tom finom, kulturnom gospodinu (ili gospođici) na pregledu? No, osobna kultura stvar je kućnog odgoja, dok je sama organzacija posla puno puta stvar iskustva. Ipak, usko grlo Outlooka je iz godine u godinu Main gate te sigurnosna kontrola nakon njega. Jer iz godine u godinu ponavljaju se scene gdje tisuću ili više ljudi dolazi na ulaz, a tamo dva ili eventualno tri redara kontroliraju posjetitelje. Može li se bolje? Na ovoj razini se to mora bolje odraditi.
Manjkovi postoje i cilj njihovog iznošenja treba biti i uvijek je bio uklanjanje tih manjaka, na sveopće zadovoljstvo. Jer ono što se doživi na ovom festivalu kada se negativa pusti sa strane, čisti je zvučni orgazam. Od savršenih selekcija Andy C-a i Roni Sizea čiji d'n'b jednostavno tjera na nekontrolirano „divljanje“ na Clearingu do gotovo savršenog Voidovog ozvučenja, a sve to u savršenom ambijentu tvrđave Punta Christo i šume koja ju okružuje. 13500 službeni je broj posjetitelja kojim se pohvalio organizator. Dodamo li još tome i volontere, medije te radnike broj onih koji su uživali u najboljem što bass glazba u ovome trenutku nudi.
Kako sam već istaknuo, već tradicionalno su najbolji bili „reciklirani“ izvođači. Prvog su dana Clearing zapalili edukativno-eksplozivni set Davida Rodigana, već standardno kvalitetan nastup Congo Nattya i Congo Dubza ovog puta pojačan vokalima Pheobe aka Iron Dread i Lady Chann te d'n'b bristolski velikani Roni Size, Krust i Dynamite MC. No, sve je započelo izvrsnim live nastupom Kabake Pyramyda i njegovog pratećeg benda. Iako se piramidalna struktura same pozornice na trenutke činila pomalo tijesna za bendovsku svirku, Kabaka i njegova družina sasvim su se dobro snašli u izvedbi svojih new roots, pop reggae i dancehall hitova. U nekim drugim uvjetima, u društvu nekih drugih glazbenika vjerojatno bi ostavili dojam zvijezda večeri. Međutim, u ovom legendarnom društvu ipak su nekako uspjeli ostati u sjeni. No, sigurno je, imati će još prilika za dokazivanje. I sretno im bilo, jer svojom kvalitetom svakako zaslužuju zvjezdani status.
Sljedeći je dan pak na red došao, uz Rodigana, najdojmljiviji set u izvedbi Andy C-a. Kombinacija raznih d'n'b stilova vrhunski uklopljena u jednu lako slušljivu cjelinu svakodnevnica je za ovu legendu britanskog clubbinga, ali i ovaj put je oduševio starim trikom. Uz njega, svakako treba spomenuti i odličnu dancehall zabavu koju su pripremili Heathwave koji su najaktualnijim jamajkanskim hitovima zapalili Void, a na trenutak su im pomogle i domaće plesne snage Hot it up.
Subota i nedjelja su se pak istaknuli kao dubberske večeri te je vrijedilo „potrošiti“ obje noći u Mungo's dvorištu. Uz vrhunski Mungo's Hi Fi soundsystem zbilja se moglo uživati u vrhunskim dubovima sve poznatijeg i trenutno vrlo aktualnog Weeding duba, autora hitova „Soundsystem DNA“ i „Gypsy dub“, zatim već tradicionalno impresivnih Iration Steppasa (ovog puta pojačanih Charlie P-em i Murray Manom) i O.B.F-a uz Shanti D-a na mikrofonu, a sve je to začinjeno magičnim nastupom jednim od najvećih imena povijesti dub glazbe, Mad Professora koji je održao vlastito „predavanje“ vrhunskog duba. Sljedećeg je dana pak priča nastavljena uz vjerojatno najboljeg živućeg dub selektora u povijesti britanske glazbe, njegovo veličanstvo Jah Shaku. Mnogi su izvrsni soundsystemi pohodili Outlook do sada. Mnogi su se selektori redali na njegovim stageovima, no rijetke su selekcije koje uopće mogu u istu rečenicu s Jah Shakom. Od rootsa pa nadalje do steppera, stil je najmanje bitan u cijeloj priči oko Jah Shake i njegove selekcije. Bitan je taj osjećaj sklada, topline, jedinstva usred plesa na kiši. Ritam koji je prenosio Jah Shakine poruke pokrenuo je svih, od rasplesanih posjetitelja, domaćih i stranih dub fanatika stisnutih oko soundsystema, volontera i volonterki, pa čak i nekih domaćih pionira duba. Savršenstvo i sklad, baš onakav kakav dub treba biti. Jednom rječju umjetnost zvuka. Čak je i nebo shvatilo bit ovoga seta te se u jednom trenutku umirilo te pričekalo s kišom do samog kraja kada se Jah Shaka opraštao od publike, festivala i organizatora.
Deveto izdanje festivala svakako je ostavilo vrlo pozitivne dojmove na svakoga tko ga je posjetio. Nekoliko nabrojanih nedostataka nije ni trunku uspjelo naštetiti najvećem slavlju britanske bass glazbe i soundsystem kulture. U međuvremenu, na povratku kući s festivala, saznali smo i službene brojke. A ono zanimljivo u njima je da se iz godine u godinu povećava postotak posjetitelja koji pristižu iz zemalja koje nisu u sastavu Ujedinjenog Kraljevstva. Time ovaj festival poprima jedan sasvim novi oblik multikulturalnosti, ali i preuzima još odgovorniju ulogu ambasadora britanske soundsystem tradicije.
Foto: Pozitivan Ritam
