Nakon prošlogodišnjeg premijernog A Weekend Block Partyja u dvorištu Garden Brewerya na Žitnjaku gdje smo imali priliku poslušati pionire dub žanra, legendarnog Lee Scratch Perrya zajedno s Mad Professorom, ove godine dobili smo nastavak priče i proslavili 30 godina kultnog Zion Traina koji je za ovu priliku stigao u pratnji vokalistice Michele Grene, a priču je upotpunila domaća dub ekipa Rasta Altitude Sound, Bamwise i Digitron. Festival je zamišljen kao jedna tipična američka kvartovska zabava, proljetno druženje na otvorenom uz craft pivo, finu klopu, kvalitetnu mjuzu i mnoštvo dobrih vibracija. Bio je tu i PDV-ov shop s povelikom kolekcijom naslova na vinilima i merchendiseom festivala. Za razliku od prošle, ove godine festival trajao je jedan dan dulje pa je tako dan posvećen dub/reggae zvuku pao na četvrtak, a nastavilo se s hip hop petkom, house subotom i soul nedjeljom. Iako je činjenica da je četvrtak vjerovatno malo utjecala na brojnost publike, ekipe za dobar provod nije nedostajalo te je dvorište bilo ugodno popunjeno. Zadatak da otvori festival i zagrije ekipu dobio je mladi Rasta Altitude Sound aka Keso Selecta. Relativno novo, ali sve češće ime na domaćoj reggae sceni te se već može pohvaliti s hrpom odrađenih nastupa po regiji, organiziranjem događanja u Zagrebu i Ljubljani, ali i s dva izdanja vlastitog festivala pod nazivom Rasta Altitude u rodnoj Kutini. Iako nisam uspio stići na sami početak njegovog seta, uspio sam poslušati dobar dio i Keso nam je ovaj put odvrtio nešto tvrđu selekciju dubova nego što smo možda do sad od njega navikli, sve striktno s vinila. Mogu reći da je opravdao povjerenje koje je dobio i napravio odličnu uvertiru za sve što je usljedilo. Oko pola 10 kako je bilo i najavljeno, na binu se penje zagrebački Bamwise koji se nakon kratkog izbivanja vratio na scenu s novim bubnjarem i odrađuje jedan vrhunski live dub nastup. S prvim zvukovima benda, ekipa je počela ustajat od stolova i kroz nekoliko minuta prostor se ispred bine napunio taman dovoljno da se svatko može pošetno razbacati. U oko sat vremana svirke odsvirali su nam stvari sa svog studijskog previjenca „Soundproof“ u potpisu PDV-a, ali i nešto novog materijala. Mislim da je publiku najviše pogodila njihova najbrža stvar „Fury“ koja već lagano graniči s tranceom, a meni je uvijek najdraža njihova oda svim inženjerima zvuka „Sound Engineer“. Bamwise stvarno odrađuje live nastup na jednoj visokoj razini, pokazuje koliko je bitna uloga tonca i VJ-a koji ih prate u svakom taktu i mislim da možemo bit ponosni što imamo jedan takav sastav u Hrvatskoj. Jedino što mogu primjetiti je da iz nekog razloga nisu odsvirali stvar “Run From Sound“ koja im je bila prvi službeni singl. Završili su negdje oko pola 11, a dok se bina postavljala za glavno ime večeri, dobili smo priliku čuti još koju traku iz selekcije Rasta Altitude Sounda.

Oko 11 sati na bini se ukazuje Neil Perch, producent koji stoji iza imena Zion Train i započinje nastup na koji je ovaj put stigao u pratnji talijanske vokalistice Michele Grene, publici već poznata iz Wicked Dub Divisiona. Zion Train je zapravo zvukom bio najmekši dio večeri, osim možda zadnje dvije trake koje su lagano graničile s rave zvukom. Laganije dub stvari odlično su sjele s Michelom na vokalu, žena odlično vlada mikrofonom i šalje jasne poruke koje Zion Train promovira već velikih 30 godina. Napravili su odličnu atmosferu, svi smo lagano skakutali kroz cijeli set, da bi se na kraju razbacili uz nekoliko bržih stvari. Još uvijek mi kroz glavu prolaze stihovi „We a warriors, warrioirs of the night, we a warriors“ iz stvari Wicked Dub Divisiona koju smo dobili u Zion Train verziji. Jako mi je drago da Niel nije tako rijedak gost u Hrvatskoj, prošle godine smo ga imali priliku slušat u Puli i Zagrebu i čini mi se prije tri godine kada je donio svoj soundsystem na Seasplash, jer poruka koju nosi sa sobom i poručuje kroz svoju glazbu stvarno vozi za Zion.

Zion Train je završio nešto iza ponoći, što je Vrki sa druge strane spremno dočekao i započeo Digitronov session s klasikom Boba Marleya „Them belly full“. Do dva ujutro kada je bio zakazan fajrunt dogodio se jedan pravi obiteljski session. Svi domaći dub MC-evi koji su se našli na događanju su se redom pridruživali Vrkiju i začinjavali atmosferu. Uz Digitronovog MC-a i forntmana Bamwisea Jew Bwoya, na mikrofonu se u nekoliko trenutaka našao MC Chakka, zatim bivši član i jedan od osnivača Digitrona Dr. Obi, a pridružila se i Anja G. Predstavljena nam je po prvi puta i nova traka u režiji Dr. Obija i Anje G pod nazivom "Ay Carmela", pa vjerujem da će uskoro i njihovo novo izdanje za Amplifyah records. Kada je stiglo vrijeme za fajrunt, otpjevao se pozdrav organizatorima Vedranu (Pozitivan Ritam) i Nicku (Garden Brewery), zavrtio zadnji šlager i zatim se ugasio masivni Seasplash soundsystem, što je u dva ujutro bilo vjerovatno najranije dosad.

Iako sam premlad da se sjećam doba kada je svirao Radikal Dub Kolektiv, zanimljivo mi je kako se iz te priče rodila cijela jedna scena u Hrvatskoj. Isti ti članovi koliko vidim i dalje su tu, samo nisu više jedan bend već su cijela dub scena, od sfere produkcije i organizacije do izvođača.

Svaka čast organizaciji i produkciji ovog događanja, bilo je uživanje kao i prošle godine. Stoga Weekend Block, vidimo se dogodine!

Foto: A Weekend Block Party Facebook