Nakon prvih Barufa uslijedila je dvogodišnja pauza, te se druge Barufe održavaju tek 2005. godine. Od te se godine Barufe redovito održavaju svake godine u svibnju. Iako se u početku festival orijentirao na pružanje prilike mladim, neafirmiranim bandovima, nezaustavljiv rast festivala pratio je i porast broja renomiranih izvođača koji su nastupili na pozornici Barufa. Danas su Opatijske barufe prerasle u jedan od najvećih glazbenih događanja na opatijskom području no njihov rast se i dalje nastavlja.

1. dan

Ove godine su Barufe ponudile publici i nekoliko nastupa predstavnika reggae glazbe. Nakon što je prošle godine WC stage doživio svoju premijeru, ove godine je doživio svoje drugo, prošireno izdanje ugostivši  pouzdana DJ imena s područja Hrvatske ali i tri MC-a. Čast da otvori Barufe na ovom stage-u  (ove godine smještenog pored samog ulaza) dobio je dub majstor - Jah Billah, koji  je svojim setom duba pružio ugodan i lagan uvod u program WC stage-a.

Dok je Jah Billah na WC stage-u tek zagrijavao publiku na drugom je kraju Ljetne pozornice, na Malom stage-u,  publika nestrpljivo iščekivala nastup Officer Downa. Ovaj je ska bend, iako još uvijek u demo fazi, već stekao svoju vjernu publiku naviknutu na njihove odlične nastupe. Cure i dečki iz banda definitivno nisu iznevjerili svoje obožavatelje priuštivši  im (ali i svima koji su se našli u ovom dijelu Ljetne pozornice) nešto više od 30 minuta vesele svirke.  

U međuvremenu je na WC stageu došlo do promjene izvođača. Svoj je nastup završio Jah Billah, a iza gramofona su sad stajali selektori iz zagrebačkog Digitron Soundsystema. Svojom su probranom reggae selekcijom rasplesali okupljene, a dobrodošlicu je posjetiteljima poželio i uvijek dobro raspoloženi MC Chakka koji im je, tokom cijelog nastupa, pružao vokalnu podršku.

Iako su Digitronci oduševili svojim setom, Vašem je izvjestitelju koncentraciju omelo ono što se događalo na susjednom, Raspad sistema stage-u. Na ovoj pozornici, namjenjenoj isključivo najmlađim sastavima, koji tek čekaju formiranje svoje publike u tijeku je bio nastup mladih osječkih ska snaga, S-Kapade. Šesteročlani band neočekivano je oduševio svježim ska zvukom začinjenim rock i gipsy dionicama. Iako je početak nastupa protekao bez publike, njihov je neobičan, originalan i veoma zanimljiv zvuk privukao nekoliko desetaka znatiželjnika. Dečki su zaslužili svaku pohvalu za trud i inovativnost, te vjerujem da se Riječani i Opatijci nadaju ponovnom susretu.

Nakon što su Digitronci i S-Kapada završili svoje nastupe uslijedilo je nekoliko sati bez jamajkanskih ritmova, da bi se pred kraj programa zaorio dub zvuk s Velikog stage-a. Čast da zatvore prvi dan festivala pripala je Radikal Dub Kolektivu. Poznavateljima regionalne reggae scene dobro poznati hrvatski dub velikani započeli su veoma dobro, no nakon tek petnaestak minuta su prekinuti u svom nastupu od strane organizatora. Tek što se atmosfera počela zagrijavati, band je prekinut jer je istekla dozvoljena satnica te su obožavatelji ostali zakinuti. Komentaru ovog nemilog događaja pristupiti ću nakon analize drugog dana.

2. dan

Drugog je dana Opatijskih barufa program bio znatno manje naklonjen obožavateljima karipskih zvukova, iako je u ostalim segmentima bio bogatiji nego u petak. Zabilježen je tek nastup Zinedine Zidanea i novosadskog Ringišpila.

Zinedine Zidane je teško svrstati u kalup samo jednog žanra. Njihov je zvuk raznolik i kreće se od reggae-a pa sve do funka i rocka, točnije svega onog što uspiju uklopiti u svoje duhovite tekstove. I ovog su puta svojim obožavateljima priredili duhovit, zabavan i neobičan nastup.

Prigoda da zatvore festival dobio je novosadski ska band Ringišpil. Na sreću svih ljubitelja ska glazbe, Ringišpil je imao nešto više sreće od Radikal dub kolektiva. Svojim su veselim ska melodijama priredili nezaboravan doživljaj svima onima koji su odlučili popratit program festivala i nakon spektakularnih Leta 3 i One Piece Puzzlea. I dok je publika plesala i skakutala u oduševljenju, stiglo je 4h ujutro - što je ponovno (!) značilo tjeranje banda sa pozornice i završetak programa.

Iako je cijeli festival oba dana bio dobro organiziran,  treba obratiti pozornost na jedan propust. Osim uobičajenih kašnjenja u satnici, drugi propusti nisu bili vidljivi i zato organizator zaslužuje pohvalu. Ali jednako tako zaslužuje i kritiku zbog neravnopravnog odnosa prema bandovima po pitanju satnice. Od samog otvaranja festivala pa do zatvaranja, nastupi bandova su kasnili u odnosu na zakazanu satnicu. To, naravno, ne bi uopće bio problem da su svi bandovi tretirani jednako i da im je svima u obzir uzeto kašnjenje kompletne satnice. Međutim, dok se većini bandova toleriralo kašnjenje te ih se puštalo da izvedu i pokoju pjesmu van ugovorene satnice, bandovi koji su bili posljednji na programu su upravo zbog toga bili prekidani u svojim nastupima. Ukoliko je organizator želio kraj programa točno u 4:00h, nije trebao puštati nijednom bandu da odskače od satnice. Prvi je dan Disco'n'action završio svoj nastup u 3:30h te je nakon njega uslijedio Radikal Dub Kolektiv. Iako se RDK trebao popeti na pozornicu već u 3:00 te se pripremiti i uštimati do 3:15, nakon čega bi im ostalo 45 minuta za nastup, to se nije dogodilo, već su se počeli pripremat za nastup tek nakon Disco'n'actiona. Dok su započeli svoj nastup, već je otkucalo 3:45. Da su se organizatori ponijeli prema RDK-u jednako kao i prema ostalim bendovima, te ih pustili da do 4:30 odsviraju svoj dio programa, kako je bilo dogovoreno i najavljivano (45min), sve bi bilo u redu. Međutim, organizatori su odlučili prekinuti band usred nastupa jer je već bilo 4:00 i trebalo je završiti program. Isti se slučaj ponovio i drugog dana festivala, a jedina je razlika što je, na sreću, Ringišpil uspio odsvirati „čak" 30 minuta umjesto najavljenih 45. Organizatorima, inače, vrlo dobrog festivala ovo je velika greška koja se nije smjela dogoditi - i to ne jednom, već dvije večeri za redom. Mnogi su se posjetitelji odlučili kupiti kartu upravo zbog ovih bandova, a ovim je činom također stvoren dojam da festival postoji da bi svirali headlineri, a za ostale (naročito one, nakon zvijezda festivala) „koga briga". Kad posjetitelj plati skupu kartu, ne bi mu nitko smio uskratiti pravo da uživa u svim bandovima jednako. Ali očito nije isto biti fan Jinxa, Ajs Nigrutina, Leta 3 i sličnih ili biti fan Ringišpila i Radikal dub kolektiva. Duboko vjerujem da su ovim činom oštećeni i bandovi, jer neznam kako će se rasporediti honorari, ali najmanje su dva banda zakinuta za mogućnost da se predstave publici van kruga svojih vjernih fanova. Ovoj kritici nije namjera ocrniti jedan veoma dobar festival, već ukazati na nedostatke koje treba popraviti kako bi Opatijske barufe nastavile svoj rast.