Drugi dan zagrebačkog festivala, prošao je manje- više uspješno. Hvala Bogu što više nije bilo onolikih redova za bonove jer je bilo postavljeno nekoliko punktova više, tako da se moglo nesmetano doći do cuge. Horde ljudi se slijevalo prema Jarunu, a vrijeme nije baš previše obećavalo.

Kada sam stigla na festival, prvo sam se sletila vidjeti što to rade Radikal Dub Kolektiv... Klasično dobri dubovi svirali su nekih sat vremena. Nakon njih premjestili smo se kod glavnog stagea da zauzmemo dobru poziciju za ADF. Tako smo malo uspjeli poslušati The Hold Steady, a publika je poprilično mlako reagirala na njih. Toliko čekanje legendarnih ADF-ovaca nije se isplatilo. Iako je s njima došao Ghetto Priest (koji me nevjerovatno podsjeća na nekakvog pirata), odsvirali su kratko i razočaravajuće. U publici je nastao opći kaos, ali razočarali su time što su uglavnom svirali pjesme sa zadnjeg albuma 'Tank' kao što su 'Flyover' i 'Oil', starih stvari skoro uopće nije ni bilo.  Na bisu smo mogli čuti samo 'Fortress Europe' i doviđenja. 

!!! sam posluhnula sa strane dok smo čekali na hranu (e, to je potrajalo malo...). Opet smo se vratili na glavni stage vidjeti Iggy Popa & The Stooges koji je vjerovatno više bio zanimljiv starijoj populaciji stoga smo nakon dvije pjesme pobjegli u 101 šator. Tamo su bili Eddy meets Yannah, a nakon njihove uvertire, stigao je Gilles Peterson koji je razvalio Kontrapunkt publiku. Šator je bio krcat (vani je pala kiša, dijelile su se kabanice, bar nešto) Pošto nisam ni tamo bila fascinirana glazbom, zabavu sam otišla potražiti dalje. Tako sam završila u drugom šatoru na Orkestru Aguševi koji su se odlično uklopili nakon Kultur Shocka, te su imali izvrstan prijem publike. S njima je moj posjet ovom festivalu lagano završavao.

Sve su svemu, festival je uspio, unatoč organizacijskim propustima prvu večer nekoliko tisuća ljudi su zadovoljili svoje glazbene apetite. Samo da dogodine još gledamo neka aktualnija imena svjetske scene jer ruku na srce, Iggyevo vrijeme je prošlo.