Čak i više nego u prošlogodišnjem prvijencu "Wadada", Adisa Zvekić AKA Diamusk u novom albumu reggae i dub forme uzdiže na primarni glazbeni odabir kod aranžmana, koje potpisuje njezin muž i producent Aldin Hasanović u Norveškoj. Premda se svako malo između krupnih baseva i bestežinskog offbeata probijaju uplivi trip hopa i raznih electro natruha, što čitavom albumu daje određeni moderni premaz i futuristični zvučni dizajn. Beatovi se elegično i sa sjevernjačkom hladnoćom prikradaju balkanskim etno jazzom odišućim, teatralno melankoličnim puhačima, koje potpisuju Hallvard Lyssand i Nemanja Kojić Kojot ("I Pray"), te saksofonist Kiril Kuzmanov u nostalgičnoj "Home". Pri tome su se duo Zvekić/Hasanović u novom albumu "Freedom" koji, iako djeluje puno kompaktniji od prethodnika upravo po pojačanom reggae i dub ustroju, pobrinuli za dovoljno raznolikosti. Tako se u "Link in the Chain of Evil" s Shaman A i Highway Man, gitarska distorzija miješa s invazivnim hip hop uletima. U "Islands" se gipsy puhači tipa La Cherga vide konfrontirani s prodornim basevima i ambijentalnim electro ekshibicijama, dok u "The Music" dominira zarazni reggae beat u spoju sa živahnim puhačima - tako neobičnim za Diamusk. Ova bivša članica Dubioze Kolektiv i La Cherge je pak i u ovom novom izdanju svoj najmoćniji adut, iskonski snažni vokal inscenirala na najbolji mogući način. Zvuči ona malo mistično pa čak i gotičko, pa onda veselo i razdragano ili sjetno i emotivno. Ali u svakoj od navedenih faceta Adisa Zvekić iz svojega glasa izvlači maksimalne učinke, koji iz skladbe u skladbu u sebi implodiraju i ponovno se rađaju u novoj inkarnaciji. Pri tome su i u novom albumu izraženi poznati lajtmotivi Diamuska - ljubav, sloboda i glazba kao emancipatorska snaga iza osviještenog duha, koji je iza sebe ostavio sve bljutave taloge u prošlosti akumuliranih nesreća i tragedija. Baš kao što je i Diamusk s činom odlaska na daleki Sjever.