Wadada je - to nam je još pojasnio veliki i neponovljivi reggae-filozof Prince Far I - ljubav. Ta univerzalna droga, čijoj ovisnosti se tako rado odajemo i koja se u nama pjeni poput uzburkanog mora i ekstatično uvija poput divlje plemenske vatre, sve dok nas iznutra ne transformira u neko novo biće i ponovno ispljuni na obalu života prekrivene preslatkim ožiljcima, kao što je proroka Jonu onomad velika morska neman.

Ali "Wadada" nije samo naslov novog albuma i jedne od deset skladbi prvijenca projekta Diamusk, već i njegova centralna tema. Ljubav prema ljudima, prirodi i pored i iznad svega, ljubav prema umjetnosti, koja po viđenju Adise Zvekić, vokalistice i skladateljice te bivše članice Dubioza Kolektiva i La Cherga, koja skupa sa svojim mužem Aldinom Hasanovićem čini Diamusk, akumulira sve te silne ljubavi u jednu jedinu, hibridnu cjelinu.

Isto kao što je bio njezin angažman u prije navedenim sastavima, tako i u ovom novom samostalnom projektu, granice između različitih glazbenih žanrova kao što su pop, jazz, reggae i dub su fluidne i gotovo nepostojeće. Iako su utjecaji reggaea i duba sasvim sigurno najjači, na albumu su evidentni i uplivi drum'n'basa ("The Screen" feat. Adis Zvekić), downtempa te raznih drugih electro i pop struja, kao i sporadičnih jazz akcenata. Glomazne bas linije se masivno valjaju uz hipnotične offbeat ili tribalne ritmove, između kojih se miješaju energične gitare, prostrani synthovi kao u "Rescue" i melodični puhači, kao što je primjerice gipsy-trompeta Hallvarda Lyssano u "No More War".

Ali u centru od "Wadade" pak stoji Adisin golemi talent vrhunske vokalistice s jako izražajnim i prodornim glasom, koji u sebi objedinjuje snagu i melodioznost u istim mjerama. "Wadada" je svojevrsni one-woman show u kojemu do izražaja dolaze gotovo sve njezine vokalne kvalitete.

Pri tome kroz album na uviđaj dobivamo i njezine jako humanističke stavove, koji se izravno podudaraju s rastafarijem. Ljubav, o kojoj Diamusk ovdje govori, je ona za koju se vrijedi boriti bez obzira na cijenu. Na barikadama, protestom, pisanom riječi ili djelom, glazbom ili bilo kojom drugom vrstom umjetnosti. Bezuvjetna ljubav kojoj nisu potrebni razlozi i opravdanja. Ljubav, koja nas prvo mora uništiti ovakve sjebane kakvi smo sada, da bi nas ponovno rodila i spasila od ništavila u koji srljamo našim vlastitim zastranjenjem.