Ovogodišnja najava da Dimensions festival otvara jedna, jedina Grace Jones uz ništa manje kvalitetne Moderat, potaknula je mnoge ljude o predimenzioniranju svog slobodnog vremena srijedom uvečer. Prvobitni šok je zamijenilo višemjesečno nabrijavanje na koncert otvorenja Dimensions festivala, a 30. kolovoz stigao je munjevito brzo.
Oko Arene uzburkalo se uzbuđenje i tipično predkoncertno komešanje, a u teatar Dimensionsa ušli smo uz prve taktove izvrsnog Kamaal Williams Ensemblea no koji nam je nažalost, poslužio kao pozadinska glazba u iščekivanju gospođe Jones. Njen dolazak na pozornicu bio je zakazan u 22.30, no pripreme na najvećoj pozornici dosad uprizorenoj u Areni potrajale su sve do 23 sata te se time iščekivanje dovelo do vrhunca. A zatim se sve počelo odvijati mega brzo: crni zastor se nadvio nad pozornicu i u sekundi nestao. Sat vremena njenog veličanstva koja je bila popraćena s vrhunskim deveteročlanim sastavom zajedno su zakoračili u hrvatsku premijeru sa svevremenskim megahitom „Nightclubbing“ i time dali do znanja da glazba nema vremenska ograničenja. „This Is“ sa zadnjeg albuma „Hurricane“ u punom je smislu riječi prikazao vitalnost Grace Jones. Moć pristupa i stava na pozornici uz moćan prateći sastav, savršen razglas i senzacionalnu kostimografiju zaista ostavljaju bez teksta. Redali su se megahitovi, a „Private Life“ je bila samo još jedna od senzacija koje su isplovile s pulske pozornice. Grace je svoje jamajčanske korijene obilježila s vrhunskom „My Jamaican Guy“ na koju se nadovezala nova pjesma modernog dancehalla uz koju je Grace pozvala na izvlačenje jointa. Mislim da je ovo dobar primjer da se gospođa Jones nema namjeru zaustaviti, unatoč tome što joj je sedamdeseta godina na pragu. Ako je ovo bila najava novog materijala, moram priznati da ga onda željno iščekujem. „William's Blood“ i „This Is“ bili su jedini predstavnici „Hurricanea“, a ako moram odabrati vrhunac večeri, najbolji kandidat za tu titulu je „Love Is The Drug“ uz popraćeni light show koji je prosvijetlio ne samo glavnu aktericu, već brojnu publiku koja je bila naprosto željna svake sekunde događanja. I zatim slijedi još jedna beskonačnica „Pull Up To The Bumper“, a amazing Grace se približava publici i time još jednom pokazuje da nije kraljica bez pokrića. Iz „Pull Up To The Bumpera“ ulazimo u „Slave To The Rhythm“ ne sluteći da je to kraj. I eto nje, Grace Jones na pozornici s hula hoopom, barata njime kao kakva djevojčica. Naprasno završen nastup nakon „Slave To The Rhythm“ zatekao je publiku, ali je svima bilo jasno da „we want more“ u ovom slučaju ne dolazi u obzir. Kraljica je rekla svoje.
Uspjeli smo se malo dobit od viđenog spektakla u pripremanju pozornice za berlinske elektroničare Moderat koji svojom glazbenom i vizualnom izvedbom vrlo lako mogu parirati legendarnom Kraftwerku.
Da, ovo je bila jedinstvena životna prilika prisustvovati ovakvom spektaklu. Straha za Grace Jones nema, njen kompletan izvedbeni program opravdava svako veličanje četrdesetogodišnje karijere. Njena ljestvica je odavno visoko postavljena, a prema viđenom tamo će i ostati. Moderat su nam pokazali da brige za glazbenu budućnost ove planete ipak ne bi trebali imati. Dok god je umjetnika koji se ne libe pokazati svoju kreativnost, možemo se nadati da će se ljudska vrsta razvijati u željenom smjeru. Hvala Dimensions festivalu što nam je omogućio večer s kojom ćemo biti dozlaboga dosadni našim unucima.
Slijedi desetodnevno partijanje na Štinjanu uz Dimensions i Outlook, a u srijedu u Areni slijedi još jedno mega izdanje uz Outlook Orchestra i čitavu plejadu izvođača poput Horace Andya, Roots Manuve, Mad Professora, Dawn Penn, Congo Nattya, Pharoahe Moncha...
Foto Grace Jones: Danijel Bartolić
Foto Moderat: Maša Gojić
