Red Five Point Star slovenski je ska sastav koji su u svoj izričaj uspješno ukomponirali swing, rockabilly, tradicionalni rock 'n' roll, moderni jazz, veseli punk rock i puni, bogati zvuk big bendova. Uoči njihovog koncerta u KSET-u 27. listopada porazgovarali smo s Urošom Grahekom o njihovoj dvadesetogodišnjoj karijeri.

Reggae hr: Otkud suradnja s The Toastersima? Kako je dio ekipe Red Five Point Stara postao prateći sastav Robertu "Bucket" Hingleyu?
Uroš Grahek (RFPS): Zapravo smo počeli svirati svi kao bend  nakon što smo odsvirali nekoliko turneja s The Toastersima. Tako je Buck zapravo pokazao da ima vjeru u nas da možemo dobro odsvirat i njegov repertoar i tako smo premijerni nastup odsvirali 2011. godine na prvoj ediciji Punk Rock Holidaya. Od te godine nadalje svirali smo svi - puhači, bas, bas i bubanj, samo bubanj i tako dalje… Zavisi koga Bucket treba i koliko ima vremena. Buck je na turneji cijelu godinu, ali muzičari nemaju vremena cijelu godinu pa mu se ekipa stalno mijenja.

Reggae hr: Što vas je privuklo ska glazbi, a što vas je navuklo da ska kombinirate s drugim žanrovima?
Uroš Grahek (RFPS): Kao u stalni član mogu reći da nas je privukla sva ta pozitiva što se tiče muzičkog aspekta i širina u smislu koliko možeš za punk zabavu stavit instrumenata na binu i kako to može dobro zvučati. A u isto vrijeme mi je fascinantno kako je ska bio družbenokritična muzika koju su slušali siromašniji ljudi Jamajke, družili se, plesali na svojim zabavima na kojima bogatiji nisu bili dobrodošli, što mislim da je dosta utjecalo i na moje tekstove. A što se tiče kombinacije s drugim žanrovima vjerovatno je razlog u tome da sam se prvo sreo s trećim valom ska muzike (MMB, Sublime, Operation Ivy, The Toasters…) te nakon toga prešao na drugi i prvi val. I tako sam skužio da ska je muzika, u kojoj (ako dobro napraviš aranžmane) si možeš dozvolit svirat sve – od punka do latin muzike, swinga, jazza. Ali sad mi najviše sjedi drugi val, 2 tone, benda poput Madness i The Specials. Sva melankolija u njihovim pjesmama je neponovljiva.

Reggae hr: Imali ste turneje u JAR-u i po Americi, koliko su vam te turneje pripomogle u daljnjem razvoju benda?
Uroš Grahek (RFPS): Svaka turneja može pripomoć za razvoj benda i nema uopće veze gdje sviraš. Mi smo najviše svirali u JAR-u (i Swazilandu i Bocwani), ali smo dosta svirali i u Europi, na Balkanu i Americi. Svaka turneja ojača bend, pojača vezu među članovima, pojača kondiciju za sviranje, a može biti i razlog za raspad pošto nije zabavno gledati se 24 sata mjesec dana. Na kraju, radi se o sedam različitih karaktera s možda samo jednim zajedničkim interesom.

Reggae hr: Nemate puno diskografskih izdanja u 20 godina rada. Što je tome razlog?
Uroš Grahek (RFPS): Razlog je u tome da mi nismo profesionalci i nemamo nikakvog pritiska diskografskih kuća da trebamo svake dvije godine nešto izdat. I bolje ne izdati ploče nego izdati loše stvari i uvijek želimo stati za onome što izdajemo. I u zadnjih osam godina malo je bend bio na sporednoj stazi zbog drugih karijera i obitelji pa je tako bilo teško raditi nove pjesme.

Reggae hr: Gdje se može pronaći vaše zadnje izdanje “20 stEPs”?
Uroš Grahek (RFPS): Bit će vani vjerovatno za otprilike mjesec dana. Nažalost, sve se zavuklo, trebali bi ih već imat, ali dogodi se i to. 

Reggae hr: Sudjelovali ste u kompilaciji i koncertnoj turneji za Akija. Što vas je ponukalo na to?
Uroš Grahek (RFPS): Akija smo sreli na našoj prvoj tuneji 2005. godine i proveli zajedno mjesec dana. On nas je prvi doveo u BiH. Otada smo se vidjeli barem jedanput godišnje na nekom koncertu, festivalu, bio je naš prijatelj. To je to, nema što za reći…

Reggae hr: Dugo niste imali samostalni nastup u Zagrebu. Što nas očekuje 27.10. u KSET-u?
Uroš Grahek (RFPS): Repertoar svih 20 godina i pjesme s novog EP-a. Naravno i zajebancija, možda koja politička, možda koja na račun Slovenca kod vas na moru i Hrvata kod nas na skijanju! U svakom slučaju, Zagreb je dugo bio broj jedan u našim srcima pošto smo kod vas odsvirali stvarno dobre zabave, pa se nadamo da će i u subotu bit tako.