Johnny Clarke (r. 1955.), reggae-headliner ovogodišnjeg izdanja Outlook Festivala, poznato je ime ljubiteljima roots glazbe diljem svijeta i jedan je od istinskih legendi Velikih Antila. Rođen u Kingstonu, u kojem je proveo većinu svojeg života, svojim je glatkim glasom uljepšao mnoge trenutke ljudima koji su tijekom svojeg vijeka na ovoj planeti imali priliku nabaviti njegovu ploču, CD ili bilo koji drugi medij kojeg je dotakao njegov talent. Iako je kroz svoju karijeru mijenjao prateće bendove, producente i izdavačke kuće, njegov put je uvijek bio roots put, te je glazbi koja mu je pružila sve uvijek iznova davao više i više. Količina njegove predanosti vidljiva je na preko 30 studijskih albuma, koje je izdavao od sredine 1970-ih do danas, čime je od glazbe kao jedne od sedam umjetnosti zaslužio veliki "bless". Razgovarali smo s njime nakon nastupa na Outlook festivalu i saznali neke detalje njegove bogate karijere.

Reggae.hr: Možete li s nama podijeliti nešto o svojem odrastanju u Kingstonu?
Johnny Clarke: Odrastao sam u Kingstonu i da vam iskreno kažem, za moje je odrastanje jako važna bila moja obitelj. Jedan od moje braće polazio je poznatu Alpha Boys School u gradu i bavio se glazbom, svirao bubnjeve i pjevao. Kada bih god s majkom išao do njega u posjet, mogao sam osjetiti glazbu oko sebe. Također, moj stariji brat koji je živio s nama u kući, često je vježbao sa svojim prijateljima u dvorištu... Uz sve to, imao sam sreću da je u kući pored mene bio i jedan soundsystem, pa mogu reći da sam bio okružen glazbom. Imao sam tu sreću.

Reggae.hr: Da li ste odrastali ili išlu u školu s još nekima od velikana reggae glazbe?
Johnny Clarke: Da, išao sam u školu s Iboom Cooperom, koji je osnovao Inner Circle, a poslije je svirao u Third Worldu. Također, braća Lewis, Roger i Ian su isto bili s nama u školi.

Reggae.hr: Vi ste ponosni rastafarijanac. Kako ste se upoznali s rastafarijanstvom?
Johnny Clarke: Opet, ulogu je odigrala moja obitelj, točnije moj stariji brat. On nije bio dreadlocks, bio je čovjek koji je redovito išao kod brijača, ali je isto tako redovito pričao o Rastafariju. Bio je jako predan svojoj vjeri... često sam ga čuo da u dvorištu naše zgrade, kada bi god sijevalo, sjedi na trijemu i viče iz petnih žila: "Rastafari! Sellasie I!" Majci se to nije svidjelo, ali ja sam ga često iz svoje sobe znao čuti da na taj način izražava svoju vjeru. Poslije sam se i ja za to zainteresirao, a Sellasie je i danas moj put.

Reggae.hr: U svojoj karijeri snimili ste preko 30 albuma. Kada biste morali birati najdraže od njih, koje biste izabrali?
Johnny Clarke: Uf, to je teško pitanje... recimo, sada imam jedan album vani, "Jamaica 50 - Sing Them", "Dub Them" (2012.), kojeg sam samostalno producirao. Mislim da bih morao njega zbog toga izabrati... ali ako idem do početaka, rekao bih "Enter Into His Gates With Praise" (1975.), "None Shall Escape" (1974.), "Moving Out" (1975.) i drugi iz tog perioda.


Reggae.hr: Radili ste s mnogo producenata. Koji vam je od njih najdraži, s kojim ste imali najbolju i najugodniju suradnju?
Johnny Clarke: Bunny Lee. Da, Bunny Lee, bez razmišljanja.

Reggae.hr: Pratio Vas je i kroz karijeru veliki broj bendova. Da li ste među njima imali favorite?
Johnny Clarke: Pa, najdraži mi je od svih bendova bio The Aggrovators. A oni su najbolje zvučalu u studiju King Tubbya, još u doba flying cymbal hitova. Recimo, bend koji me sada prati, Dub Asante, složen je za turneje i sviraju niz godina. Dugo sam s njima, otkad su bili djeca, a jako se dobro slažemo.

Reggae.hr: Kada biste birali svojih pet najdražih pjesama, koje biste izabrali? BIlo one koje ste vi napisali ili pak one koje je netko drugi napisao, ali one koje volite izvoditi.
Johnny Clarke: Morao bih reći "None Shall Escape The Judgement", da... "Left With A Broken Heart", "Take My Hand", pa pjesmu Dennisa Browna, "Going To A Ball"... ali i "Crazy Baldhead" Boba Marleya. Mislim da bi svaki izvođač morao u svojoj karijeri izvoditi barem jednu Marleyevu pjesmu, kako bi pokazao zahvalnost za ono što je taj čovjek napravio za sve nas. Trudim se izvoditi barem jednu njegovu pjesmu na svakom od svojih koncerata.

Reggae.hr: Tijekom svojih godina s labelom Frontline iz UK-a, sredinom 70-ih, izdali ste dva važna albuma - "Authorized Version" i "Rockers Time Now". Kako ste bili zadovoljni tom suradnjom?
Johnny Clarke: Jako zadovoljan. S tim sam novcem sagradio kuću, to su bili prvi ozbiljniji novci koje sam zaradio. Od toga je život bio lakši, to vam definitivno mogu reći.

Reggae.hr: U London ste se preselili 1983. godine. Zašto? Gdje trenutačno živite i stvarate?
Johnny Clarke: Politika. Jednostavno je bilo preopasno na Jamajci, trebao sam se maknuti. Najbolja stvar koju sam dobio iz svojeg vremena u Londonu je rad s Mad Professorom. S njim je bio užitak surađivati, jer je imao veću miksetu od svih studija na Jamajci. To su drugačiji albumi od svega što sam prije i poslije radio, a važno je da sam kod njega imao neograničeno studijsko vrijeme. Na tom "višku" traka snimao sam prateće vokale sam, bilo je tu 16 traka i mogao sam zapravo raditi što sam želio. Poslije nekoliko godina, kada su se stvari smirile, vratio sam se na Jamajku. I danas živim i stvaram u Kingstonu, to je moj dom.

Reggae.hr: Što možemo očekivati od Johnnya Clarkea u godinama koje slijede?
Johnny Clarke: Sve ovisi o publici, o vama. Ako me želite, doći ću ovdje i iduće godine. Ovisi o vama i o Ocu - ako On želi, ja pjevam, ako On kaže "da", ja kažem "da". On zna najbolje.