Početak veljače obilježilo je zagrebačko gostovanje Imperial Sounda predvođen Dan I-om. Kako su se pronašli u dub/reggae glazbi, koliko im je bitna poruka rastafarijanizama saznala je naša Lovorka...
Reggae hr: Kako ste se pronašli u reggae/dub glazbi?
Dan I: Preko kazete Bob Marleya koju mi je otac dao kada sam imao 14 godina, i recimo da je to bio moj početak u reggaeu. I jedan drag prijatelj s kojim smo svirali puštao je glazbu na jednom mjestu gdje smo izlazili i između ostalog i reggae. Tako sam i ja tamo počeo s prvim reggae večerima kao DJ zajedno s njim. Onda nam se priključio jedan bend, pa drugi bend od prijatelja i tako smo se počeli razvijati.
Reggae hr: Zašto je vaše prvo izdanje "Jah command" izašlo tek pet godina nakon osnivanja njegovog Imperial Sound Army?
Dan I: Jer je izašla pod etiketom koja se zove „Moa Anbessa“. To su dva suvremenija projekta nastala još 2000. godine. I trebalo je malo vremena dok nije započela produkcija trebalo nam je da malo zastanemo dok ne dostignemo nekakav nivo i počnemo štampati vinile. Jer u Italiji, konkretno u ovom reggae/dub svijetu se to nikad prije nije dogodilo i zato smo htjeli biti sigurni da funkcioniramo na jednom diskretnom nivou, ali da projekt bude prepoznat i ubačen na tržište.
Reggae hr: Da li još uvijek nastupate s Alphom & Omegom?
Dan I: Da, već sedam godina sviramo zajedno, odnosno otkako je nastao projekt. Ima novih produkcija, koncerata ali oni su bend i više izvode tijekom festivala i na ljetnim događajima. Oni su više za velike pozornice, to je dobro jer funkcionira, a tako su se i afirmirali. Ipak oni već dugo sviraju.
Reggae hr: Kako je surađivati s King Shiloh sound systemom?
Dan I: Jako smo zadovoljni, sound je na nivou. Stariji članovi su nas savjetovali jako puno u tehnološkom smislu. I osjećamo taj „blessing“ dok pjevamo i nastupamo s njima. Kad imam priliku, uvijek nastupam s njima na njihovim dub večerima. Super su, braća su i jedni od rijetkih koji se kreću sa svojim soundom, svaki tjedan prijeđu kilometre, a ima i članova koji su stariji od 50, nisu više momci, no to njima nije bitno.
Reggae hr: Imate li u planu još neku suradnju u budućnosti? Možda suradnja s nekim s ove strane Jadrana?
Dan I: Naravno, svaki projekt, svaka suradnja je dobrodošla. S bilo kime tko ima dobre namjere sa svrhom širenja ove glazbe, njene vrijednosti i moći koju sadrži. Nemamo granica, surađujemo s bilo kime, s rastama i ne-rastama...
Reggae hr: Pjesma „The Book Of Life“ sa Sista Miky ima vrlo religiozan tekst u kojem je invokacija snažan motiv, ali i vrlo čest u reggae glazbi. Koji je bio vaš motiv da postanete rastafarijanci?
Sista Miky: Svatko od nas proživljava iskustvo drugačije. Njegovo Veličanstvo se otkriva kroz puno različitih stvari, no za mene kroz glazbu. U tom smislu se osjećam blagoslovljenom. Kao što smo prije rekli, Marley je zasigurno otvorio put mnogima od nas. No onda slijedi ono osobno unutarnje istraživanje, duhovno, želja za upoznavanjem, istraživanjem, informiranjem i djeljenjem svega toga s ostalom braćom. Pravo življenje rastafarijanizma koje nije samo sjedenje i informiranje pred kompjuterom. Sve se može saznati putem interneta, ali „livity“ je nešto drugo. Ja mislim da je za izgradnju i rast, potrebno da troje braće budu zajedno i dijele sve što dolazi. A najviše glazbu.
Dan I: Nama je najbitnije da širimo jednu poruku, jednu vibru i jedan osjećaj. Kao raste branimo i visoko držimo i zastavu i načela. I trudimo se visoko držati jednaku vrijednost te glazbe kakva je bila u 70-ima i danas. Isto tako održavamo i tu vibru iako sviramo modernije i digitalnije stvari kao što je i „The Book of Life“. Ali poruka je uvijek ista.
Reggae hr: Da li ste još uvijek rezidenti na velikim Dub Gate partijima i kako oni funkcioniraju?
Dan I: U Italiji je situacija malo zeznuta u smislu da soundovi koji godinama rade ovakve događaje imaju probleme s organizacijom stalnih evenata kao što je bio „Dub Gate“. Mi spremamo dva eventa mjesečno na dva mjesta koja su vrlo mala. Jedno je blizu našeg mjesta gdje živimo i imamo sound, a drugo je 300km prema Bologni. I tamo imamo mogućnost da stalno sviramo, ali tamo nam nedostaje mjesta, pogotovo za monitranje cijelog sounda. To jesu malo ozbiljniji problemi, ali kad tad će će pojaviti neko mjesto jer volja postoji. „Dub Gate“ je pozivao strane i različite goste. No sad želimo malo podići nivo i koncentrirati se više na talijanske soundove. Jer kod nas mnogi misle da je ova glazba samo bass u smislu da ga previše ističu i onda se tekst uopće ne čuje. Osobno se trudimo koliko god možemo da ne izgubimo „roots“. Trebali bi nam doći soundovi kao što su Shaka, Aba i ostali da nas svih nauče pravoj svirci.
Reggae hr: Kakvi su vam dojmovi ostali od posljednjeg posjeta Zagrebu? Što večeras očekujete od publike?
Dan I: Bilo je predivno, baš na istom mjestu. Ovakvih mjesta kao što je „Medika“ kod nas nema i želim se zahvaliti braći koja nas je pozvala: Vrkiju i sista Lei i cijeloj promociji i organizaciji koja je kao i uvijek besprijekorna. Veliko mi je zadovoljstvo vratiti se ponovo u Zagreb, u Hrvatskoj nam je prelijepo i ljeti i zimi. Mi težimo tome da uvijek budemo što bolji nego inače. Što se mene tiče, večer je uspjela ako je bilo prave veze između publike i izvođača, to je temelj. Ako publika odgovori, stvori se onaj „feeling“ davanja i primanja i to je super! Mislim da će tako biti!
